Turistička zajednica Općine Marčane poziva ljubitelje povijesti i arheologije na besplatni vođeni obilazak ostataka crkve sv. Teodora pod vodstvom Siniše Pamića, voditelja Odjela za kopnenu arheologiju i višeg konzervatora arheologa iz Hrvatskog restauratorskog zavoda ove subote, 29. studenog 2025. Okupljanje sudionika je u 11 sati na trgu u Raklju. Predviđeno trajanje obilaska je cca 45 minuta, sudjelovanje je besplatno, bez obaveze prethodne prijave.

Lokalitet s ostatcima crkve sv. Teodora, kojeg lokalno stanovništvo naziva Sv. Tudor, nalazi se nedaleko lokalnog puta koji povezuje Krnicu i Rakalj. Crkva je pravilno orijentirana jednobrodna građevina s kvadratnim gotičkim svetištem upisanim u polukružnu apsidu.

Zanimanje za lokalitet sv. Teodora u posljednjih 150 godina ponajviše je bilo vezano za pronalazak dva zavjetna žrtvenika pisana na latinskom jeziku, posvećena jedinom muškom histarskom božanstvu Melosoku. Osim toga, još su tri žrtvenika, posvećena istom božanstvu, pronađena u obližnjoj jami Golubinčini.

Na lokalitetu se od 2018. godine provode arheološka istraživanja koja financira Ministarstvo kulture i medija RH, a izvodi ih Hrvatski restauratorski zavod. Prvi radovi su bili usmjereni na čišćenje lokaliteta od gustog raslinja, sondažna arheološka iskopavanja i izradu dokumentacije postojećeg stanja. Tijekom arheološkog istraživanja pronađeni su temelji polukružne apside s dvije lezene, temelji zapadnog pročelnog zida, južni zid u cijeloj svojoj dužini, kameno popločenje i vapnena podnica unutar crkve. Prva crkva, koja je bila za gotovo 8 metara kraća od danas sačuvane, sagrađena je na kasnoantičkim temeljima još uvijek nepoznatog objekta. Vjerojatno je prva crkva djelomično bila urušena kada se ponovno obnavlja u vrijeme romanike. Crkva je tada produžena prema zapadu u današnjim dimenzijama s ukupnom dužinom od 21 m, dok širina ostaje ista. Prema dosadašnjim istraživanjima može se zaključiti da je crkva ponovno obnovljena u 15. stoljeću. Unutar polukružne apside gradi se gotičko kvadratno svetište, trijumfalni luk i šiljasti svod. Zazidavaju se bočni ulazi na sjevernom i južnom zidu, a uokolo crkve pokojnici se pokapaju u grobnice građene od suhozidnih struktura i okomitih ploča pokrivenih kamenim poklopnicama.

Osim zidova crkve, najveći naglasak bio je na istraživanju groblja koje se nalazi oko cijele crkve. Zaključno s 2025. godinom istraženo je 70 grobova s više pokojnika koji su u pravilu orijentirani zapad – istok, a pokojnik se polagao u grob na leđima, ispruženih nogu, ruku prekriženih na prsima/trbuhu ili jedna ruka položena na prsa/trbuh, a druga ispružena uz tijelo. Radiokarbonska analiza uzoraka iz različitih vrsta grobova pokazuje da se pokapanje oko crkve sv. Teodora odvijalo od početka 13. do prve četvrtine 16. stoljeća. Antropološkom analizom uočeno je pokapanje većeg broja odraslih muškaraca nego žena. Riječ je o oko 50% muških, naspram 18% ženskih i 32% dječjih pokojnika. Na temelju do sada obrađenog osteološkog materijala, većina odraslih osoba pokopanih na sv. Teodoru imala je teške urođene ili stečene deformitete i kronične bolesti, koje su zahtijevale stalnu brigu za vrijeme života.

Osim arheoloških istraživanja, na crkvi se od 2021. godine, provode i konzervatorsko – restauratorski radovi te će uskoro crkva biti sigurna stanica za posjetitelje, tim više što uz nju prolazi Camino staza južne Istre. (iPress/Foto Siniša Pamić)