Brojni hrvatski građani koji su trbuhom za kruhom otišli u Italiju polako se vraćaju natrag u domovinu, i to zbog sve veće nezaposlenosti i malih plaća koje se spuštaju na razinu hrvatskih.

Hrvatski građani u Italiji godinama su radili u područjima kao što su njega i skrb za nemoćne, hotelijerstvo, metalna industrija i slično. Prema riječima Erika Fabijanića, voditelja Ureda talijanskog sindikata INCA-CGIL u Rijeci, donedavno ih je bilo čak oko 40.000. No, situacija se u Italiji promijenila. Talijanski nacionalni zavod za statistiku (ISTAT) objavio je da se stopa nezaposlenosti podigla na dramatičnih 8,9 posto, a plaće vrtoglavo padaju i približavaju se prosječnim hrvatskim primanjima, piše Slobodna Dalmacija.

U Hrvatskoj je stanje još gore, a Državni zavod za statistiku krajem listopada objavio je izvješće o nezaposlenosti u rujnu, koja polako kreće prema 15 posto. "Završila sam arheologiju na rimskom sveučilištu La Sapienza prije dvije godine uživajući stipendiju talijanske države. Talijani, međutim, stipendije više ne dijele niti svojim odličnim studentima, da ne govorim o stranima. Dok sam tražila posao u struci, radila sam sve i svašta, od konobarice do čuvarice pasa kako bih mogla pokriti osnovne troškove života, koji minimalno iznose 1000 eura. Posla više nema ni u kafićima, a kamoli u muzeju. Vraćam se kući, kao i moje dvije prijateljice iz Rijeke koje su završile psihologiju u Padovi. Tamo ćemo tražiti posao", ispričala je za Slobodnu Dalmaciju Dubrovčanka Helena Resić .

Od 40.000 hrvatskih radnika, koliko se procjenjuje da ih (još uvijek) ima u Italiji, prema podacima rimskog Imigracijskog ureda, samo ih 25.000 radi legalno. Oni koji rade na crno neće imati pravo na talijansku mirovinu (koja u ovom trenutku iznosi oko 800 eura mjesečno), pa im se rad vani još manje isplati. Nedavno je u Italiji donesen zakon koji stranim kućnim pomoćnicama i njegovateljicama nudi mogućnost sređivanja radnog statusa, međutim to većini naših radnica ne mijenja njihovu nelegalnu (i neprofitnu) situaciju jer pripadaju posebnoj kategoriji transgraničnih radnica. To su one koje jednom ili dvaput tjedno putuju iz Hrvatske u Italiju zbog posla, a talijanski zakon odnosi se jedino na osobe koje dokažu da su u Italiji boravile više od tri mjeseca.

- Prosječno smo zarađivale tisuću eura prije dvije godine, s plaćenim putnim troškovima, a sada jedva dobijemo 500-600 eura, i to na crno. Legalno zapošljavanje čini se nemogućom misijom. Više od polovice mojih kolegica planira se vratiti u domovinu u sljedeću godinu dana. Životarit ćemo i tamo, ali barem na svome", objasnila je Romina Pavić iz Rijeke, koja u talijanskom gradiću Monfalconeu radi već 16 godina, prenosi Net.hr.