Francuska glumica Brigitte Bardot umrla je, priopćila je u nedjelju njezina zaklada. Imala je 91 godinu. Globalna zvijezda, ženska ikona filma i strastvena zagovornica prava životinja poznata po svojim kontroverznim izjavama umrla je dugo nakon što se povukla iz slave i svijeta filma.

„Zaklada Brigitte Bardot s neizmjernom tugom objavljuje smrt svoje osnivačice i predsjednice, Brigitte Bardot, svjetski poznate glumice i pjevačice, koja je odlučila odreći se svoje prestižne karijere kako bi posvetila svoj život i energiju dobrobiti životinja i svojoj Zakladi“, priopćila je zaklada za AFP. 

Francuska glumica i pjevačica Brigitte Bardot rođena je u Parizu 1934. godine. Bardot je bila jedna od najvažnijih ličnosti francuske kulture tokom 1950-ih i 1960-ih godina, kada je igrala u filmovima kao što su Žena i lutka (Julien Duvivier), Prezir (Jean-Luc Godard), Viva Maria! (Louis Malle) i Testament Orfeja (Jean Cocteau). Društvo tog vremena smatralo ju je ikonom senzualnosti.

Svoju umjetničku karijeru započela je kao baletna plesačica, iako je s 18 godina debitirala na filmu u ostvarenju Le Trou normand (1952). Dvije godine kasnije, 1954., započela je rad u Sjedinjenim Američkim Državama, u vrijeme kada europske glumice tamo još nisu bile naročito cijenjene. Bardot je glumila uz Kirka Douglasa u filmu Un acte d’amour. Deceniju kasnije vratila se američkoj filmskoj industriji, tumačeći samu sebe u filmu Dear Brigitte s Jamesom Stewartom. Iako su njeni filmovi često bili komercijalno uspješni, nerijetko nisu dobijali isto priznanje od kritike.

Bardot je bila i modna ikona. Početkom 1950-ih godina izazvala je skandal u filmskoj industriji pozirajući u bikiniju na festivalu u Cannesu te je popularizirala tip izreza koji otkriva ramena, kasnije poznat kao „Bardot izrez“. Njena slika i stil ostali su relevantni, pa modne kuće svakog ljeta ponovo oživljavaju marame i espadrile koje je često nosila na svojim ljetnim fotografiranjima.

Glumu je napustila 1973. godine i od tada se posvetila borbi za prava životinja i radu fondacije koja nosi njeno ime. Posljednje godine života provela je u La Madragueu, svojoj rezidenciji u Saint-Tropezu, na jugu Francuske, gdje je živjela okružena psima, mačkama i golubovima.

Umjetnica je bila uključena u više kontroverzi zbog svojih izjava o političkim pitanjima i antivakserske retorike: podržavala je krajnje desničarsku stranku Le Pena, a tijekom pandemije zauzela je stav u korist antivakserskog pokreta i protiv zdravstvene politike francuskog predsjednika Emmanuela Macrona.

Ime Brigitte Bardot decenijama se ne povezuje samo s filmskom slavom i pionirskom borbom za prava životinja, nego i s nizom javnih izjava o islamu i muslimanima koje su izazvale duboke društvene i pravne kontroverze u Francuskoj i šire. Od kraja devedesetih godina, Bardot je u više navrata u otvorenim pismima, intervjuima i autorskim tekstovima upozoravala na ono što je nazivala „islamizacijom Francuske“, tvrdeći da se u francuskom društvu, pod plaštom tolerancije, nameću običaji koji su, po njenom mišljenju, nespojivi s republikanskom tradicijom i sekularizmom.

Posebno je oštro istupala protiv islamske prakse ritualnog klanja životinja tokom Kurban-bajrama, koju je opisivala kao okrutnu i neprihvatljivu, povezujući je s vlastitim dugogodišnjim aktivizmom za zaštitu životinja. U pismima upućenim francuskim predsjednicima i ministrima unutrašnjih poslova, tvrdila je da vlasti „zatvaraju oči“ pred tim praksama kako bi izbjegle sukob s muslimanskim zajednicama, čime, prema njenim riječima, žrtvuju zakone i vrijednosti Republike.

Međutim, Bardotine izjave nisu se zaustavile na kritici vjerskih rituala. U više navrata je govorila o muslimanima kao kolektivu, koristeći generalizirajući i zapaljiv jezik koji je francusko pravosuđe ocijenilo kao poticanje vjerske mržnje. U jednom od najcitiranijih slučajeva, pisala je o „populaciji koja uništava našu zemlju i nameće svoje običaje“, tvrdeći da se Francuzi osjećaju kao stranci u vlastitim četvrtima.

Takve formulacije dovele su do niza sudskih procesa: Bardot je više puta osuđivana na novčane kazne zbog kršenja zakona o govoru mržnje, a presude su redovno prenosili vodeći zapadni mediji poput Reutersa, Le Mondea i Guardiana, naglašavajući da se radi o ponovljenim prekršajima, a ne o izoliranim incidentima.

U svojim memoarima i knjigama Bardot je pokušavala dati širi okvir tim stavovima, tvrdeći da ne napada pojedince zbog njihove vjere, nego brani „pravo Francuske da ostane ono što jeste“. Ipak, kritičari su ukazivali da se granica između kritike religije i stigmatizacije vjerske zajednice u njenim tekstovima često briše. Antirasističke organizacije i dio francuske intelektualne javnosti upozoravali su da njen diskurs doprinosi normalizaciji islamofobije, naročito u kontekstu rasta krajnje desnice i napetosti oko imigracije.

Tako se Bardot, nekada simbol seksualne i kulturne revolucije Zapada, u kasnijoj fazi javnog života u zapadnim medijima pojavljuje kao figura dubokog prijepora: istovremeno slavljenja zbog borbe za životinje i oštro kritizirana zbog izjava o islamu i muslimanima, koje su ostavile trajan i kontroverzan trag u evropskim raspravama o identitetu, sekularizmu i granicama slobode govora. (iPress/Hina)