Parkovi za pse doista mogu postati žarišta zaraze ako se u njima okuplja velik broj pasa, a vlasnici ne održavaju higijenu. Zbog visoke koncentracije životinja na malom prostoru, tlo, trava i zajednički predmeti lako se kontaminiraju uzročnicima bolesti koji u okolišu mogu preživjeti mjesecima. Najčešće tada psi oboljevaju od paraviroze, psećjeg zaraznog kašlja, giardije i crijevnih parazita te leptospiroze. A osim u malim parkovima najveći izvor zaraze su zajedničke posude za vodu, nepokupljeni izmet te zajedničke igračke.

U razvijenim zemljama (poput SAD-a, Kanade, Australije i zapadne Europe) parkovi za pse se generalno ne zatvaraju masovno, već se transformiraju, a njihova se opravdanost sve više preispituje. S jedne strane, broj parkova za pse povijesno je rastao, no s druge strane, stručnjaci za ponašanje životinja, urbanisti i lokalne zajednice danas sve glasnije raspravljaju o njihovim skrivenim manama. 

Građanska inicijativa za Štinjan reagirala je danas na odluku Grada Pule kojom se za projekt parka za pse na području Hidrobaze izdvaja iznos od čak 500.000 eura, dok u samom mjestu nema osnovih javnih površina izuzev malobrojnih dječjih igrališta. Ne postoji ni potpuna komunalna infrastruktura,  a niti jedna javna površine se nije pretvorila u park s klupama i hladovinom za odmor, šetnju i opuštanje mještana svih generacija...

Pismo donosimo u cijelosti:

Vijest da projekt izgradnje parka za pse na području Hidrobaze ipak ide u realizaciju, i to u punom najavljenom opsegu, primili smo kao hladan tuš. Kao građanska inicijativa s područja naselja Štinjan, dužni smo reagirati na odluku kojom se za ovaj projekt izdvaja iznos od čak 500.000 eura, dok se istovremeno osnovne životne potrebe našeg naselja potpuno ignoriraju.

Nedavno smo održali sastanak s gradskim čelnicima na kojem smo ih, uz podršku velikog broja mještana, upoznali s katastrofalnim stanjem komunalne infrastrukture u Štinjanu. Odgovor koji smo dobili bio je standardan – sredstava nema. To potvrđuju i službene brojke: iznos osiguran u proračunu za kapitalna ulaganja u Štinjan za 2026. i 2027. godinu ravan je nuli.

Zbog toga se s pravom pitamo kako je moguće da se u trenucima štednje na bazičnim potrebama građana pronalazi pola milijuna eura za projekt čija je opravdanost pod velikim znakom upitnika. Ovim putem javno postavljamo sljedeća pitanja gradskoj vlasti:

Gdje je ekonomska studija isplativosti? Je li itko napravio analizu stanja na terenu i iznio točne brojke smještajnih jedinica u Štinjanu i okolici koje uopće primaju kućne ljubimce? Na temelju kojih je pokazatelja zaključeno da je ovo ulaganje prioritet?

Je li uzeta u obzir lokacija ? Vjeruje li itko ozbiljno da će turisti i građani s psima koji su smješteni na suprotnim dijelovima grada, poput Verude ili Vidikovca, po najvećoj vrućini putovati na drugi kraj Pule kako bi posjetili ovu plažu i park? Ili pak izvan ljetne sezone, obzirom da je Hidrobaza  smještena na sjeverozapadnom rubu grada, daleko od većine gradskih naselja hoće li građani Pule zaista moći redovito koristiti ovaj sadržaj?

Građani Štinjana nisu protiv napretka i uređenja grada, ali zahtijevaju razuman raspored prioriteta. Nedopustivo je da se pola milijuna eura troši na sadržaje koji nemaju jasnu ekonomsku i praktičnu opravdanost, dok mještani Štinjana svakodnevno gaze po neuređenim cestama, bez adekvatne rasvjete, nogostupa i osnovne infrastrukture.
 
Pozivamo Grad Pulu da hitno preispita ovu odluku, otvori javnu raspravu i osigura da se novac poreznih obveznika usmjeri na prioritete i potrebe građana koji taj novac i uplaćuju u proračun.

U Puli, 11. rujna 2026.

Građanska inicijativa za zeleniji Štinjan!