Dok gradska vlast crta stadione, Pula je talac državnog i privatnog nemara!
Svako Gradsko vijeće u Puli izgleda isto: umjesto rješenja za goruće probleme, iz rukava vladajućih izvlače se novi mega-projekti i politički spinovi. Malo se priča o gradnji u Parku Grada Graza, malo o novom stadionu, malo o nekoj trećoj „strateškoj” lokaciji na Max Stoji. Svaki put lansira se nova ideja, s očitom namjerom da se javnosti skrene pažnja s onoga što građani stvarno vide kada prošetaju gradom.

Kad je već festival neispunjenih obećanja otvoren, evo i mog doprinosa: javno izjavljujem da ću, kada postanem gradonačelnica, ukinuti Pula parking i dovesti podružnicu NASA-e u Pulu! Zvuči nerealno i smiješno? Naravno da zvuči, ali su jednako realna kao i pusta obećanja aktualne vlasti o mega-projektima, dok nam se povijesna jezgra doslovno raspada i gori pred očima.
Nedavni, već drugi u nizu požara u napuštenoj zgradi bivše Uljanikove vojarne Sauri, kao i sramotno, višegodišnje propadanje Robne kuće, ogolili su do kraja nesposobnost gradske vlasti da zaštiti javni prostor i sigurnost građana Pule. Reakcija Grada koji od resornog ministarstva samo „traži hitno postupanje” za Sauru je čisti politički alibi. Isti ovaj model kapitulacije pred tromošću države gledamo i na Portarati, gdje palača Scracin punih 12 godina, od požara 2014. godine, stoji kao začađeno, trulo ruglo. Nekada mjesto gdje su Puljani ostvarivali svoja temeljna prava, danas je, baš kao i Saura, prepuštena štakorima i vlagi.

Trostruki apsurd pulske sramote: Scracin, Saura i Robna kuća

• Palača Scracin na bubnju: Dok se HZMO (3/5) i HZZO (2/5) u Zagrebu godinama birokratski natežu, najnoviji hit je parcijalna rasprodaja. HZZO sada pokušava rasprodati samo svoj dio zgrade (dvije petine) za početnih 1,14 milijun eura, bez ikakvog suvislog plana i vizije za cjelinu objekta.
• Saura pod buktinjama: Dok Grad nemoćno šalje dopise Državnim nekretninama, zgrada u čijoj su neposrednoj blizini I Državno odvjetništvoi Down syndrom centar gori i ugrožava živote naših sugrađana.
• Robna kuća kao vječno ruglo: Privatne kalkulacije i čekanje uništili su vrijednu nekretninu u centru Pule.

Pet konkretnih poluga kojima Grad Pula mora presjeći ovu agoniju

Opravdanje „to je državno vlasništvo, mi tu ne možemo ništa” je kukavičluk. Grad Pula ima i te kako snažne zakonske, prostorne i političke alate kojima može i mora uvesti red:

1. Aktivacija zakonskog prava prvokupa na Portarati: Palača Scracin je zaštićeno kulturno dobro. Državne institucije dužne su je prije prodaje ponuditi Gradu. Grad mora hitno donijeti odluku o iskorištavanju prava prvokupa za dio koji je na bubnju te preuzeti kontrolu nad nekretninom.
2. Nametanje "Obvezne privremene uprave": Ako država i privatni vlasnici odbijaju održavati objekte koji izravno ugrožavaju sigurnost prolaznika, Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara dopušta nametanje privremenog skrbnika. Grad Pula može i mora preuzeti privremeno upravljanje nad palačom Scracin, Saurom i Robnom kućom, hitno sanirati konstrukcije i krovove, a račun za radove ispostaviti izravno vlasnicima ili upisati teret (hipoteku) na same zgrade.
3. GUP kao brana spekulacijama: Kroz hitne izmjene GUP-a, Grad mora jasno i strogo definirati isključivu društvenu i javnu namjenu za ove lokacije. Kada shvate da na Sauri ili na Portarati zakonski ne mogu graditi privatne apartmane ili kockarnice, država će te zgrade lakše i jeftinije prepustiti Gradu.
4. Osnivanje "Centara javnog interesa": Ovi prostori moraju vratiti život u grad, posebice zimi. Palača Scracin i Saura mogu postani višenamjenski javni prostori: gradske polivalentne galerije, muzeji moderne pulske povijesti, inkubatori za kreativne industrije te društveni centri za pulske udruge i građanske inicijative. Ovo nije bunar želja, već vizija koja bi mogla postati stvarnost ako ima političke volje.
5. Financiranje kroz EU fondove za baštinu: Nakon što Grad preuzme vlasništvo ili pravo upravljanja, ovi se projekti moraju hitno kandidirati za milijunska sredstva unutar ITU mehanizma ili kroz posebne natječaje EU fondova namijenjene upravo revitalizaciji povijesnih jezgri.

„Dosta je bilo jeftinih spinova. Građani Pule nisu birali maštovite vizionare na papiru, nego ljude koji trebaju raditi posao za koji su izabrani. Slučaj Saure pokazao je da zapuštene zgrade više nisu samo estetski problem, nego izravna sigurnosna ugroza za Puležane. Ako država i privatni investitori ne znaju ili ne žele upravljati svojom imovinom, Grad Pula ima zakonsku obvezu uvesti prisilnu upravu, sanirati objekte o trošku vlasnika i vratiti te prostore građanima. Vrijeme je da javni interes Pule konačno postane važniji od državnog šlamperaja i privatnih kalkulacija! (Dragica Pršo, vijećnica Grada Pule)