Na ovom portalu već sam objavio zaključak da talijanski političari, povjesničari, književnici i novinari koji su dosad objavili gotovo dvjesto (200) knjiga o žrtvama fojbi (kraških jama) i egzodusu Talijana, nikad neće prestati pisati i optuživati Tita, komuniste i partizane!

Bio sam u pravu jer, evo, izdana je nova knjiga "Una vita per Pola. Storia di una famiglia istriana" (Život za Pulu. Povijest jedne istarske obitelji) /Ferogallić, 2022./, 77-godišnjeg Stefana Zecchia, jednog od najuglednijih talijanskih filozofa, pisca, kolumnista i redovitog profesora etike na Sveučilištu u Milanu. Filozofa Zecchia više puta sam gledao u političkim emisijama na državnoj televiziji RAI i Berlusconijevim televizijskim postajama Canale5 i Rettequattro i zapazio da je vrlo inteligentan i kritičan o temama u kojima postoje brojne negativnosti. Često je polemizirao s pojedinim sudionicima emisija, ali nikad ne bih pomislio da će se i on upustiti u pisanje o knjige/stripa o esulima (prava riječ je profugi, u prijevodu izbjeglice, a ne prognanici! - op. A.Č.), koju mnogi kritičari u Italiji nazvaše grafičkim romanom.

Adnkronos: Uzbudljiva, dramatična i avanturistička priča o istarskoj obitelji koja bježi od nasilja vojnika maršala Tita!

Ne želim vjerovati da je napisao zbog honorara jer dobiva visoku profesorsku plaću i primio je honorare za objavljenih četrdeset djela, a k tomu je stalni  kolumnist milanskog desničarskog lista Il Giornale, vlasništvo "kralja medija" Silvija Berlusconija. Zanimljivo da je rimska novinska agencija Adnkronos objavila da je to prvi komičan roman Stefana Zecchija i jedna od velikih uzbudljivih priča. "Uzbudljiva, dramatična i avanturistička priča o istarskoj obitelji koja bježi od nasilja jugoslavenskih vojnika maršala Tita" (sic). Za grafički roman scenarij je napisao Federico Goglia a crteže Giuseppe Bottea.

No, svakako će još zanimljivije biti što o svom djelu kaže autor Zecchi. Odlučih da ne prepričavam njegovu izjavu, već da ga citiram: "Napisao sam roman koji se danas može pročitati i u ovom grafičkom romanu, jednostavan, izravan, neposredan u izboru polja i za istinu koju želim reći priču o obitelji iz Istre koja je živjela u razdoblju tragične povijesti. Pokušao sam ispričati što je 'normalna' obitelj mogla doživjeti u tadašnjoj tragediji, kada je Pula trebala biti predana Titu i trebala je postati jugoslavenski grad nakon tisućljeća rimske, talijanske civilizacije. Htio sam ispričati 'mučeništvo', mučenje koje su pretrpjeli Talijani kroz događaje oca, majke, malog sina koji je živio u Puli (...)... s jedinom krivnjom što su Talijani, što su ponosni što su Talijani koji su živjeli u tim zemljama". Zašto talijanski pisci, ponajviše povjesničari i novinari pišu uvijek u jugoslavenskoj Istri, a ne rabe uz jugoslavenska, hrvatska Istra?

I filozof Zecchi, iako Židov, "nikad" nije čuo za zločine Mussolinijeve fašističke vojske

Ništa romanopisac Zecchi nije mijenjao od ostalih pisaca i novinara u Italiji, jedino što je u pisanju malo kulturniji, ali više manje svi su isti kada su u pitanju Istra, Rijeka i Dalmacija. Iako je Josip Broz Tito umro prije četrdeset i dvije godine oni ne mogu napisati knjigu, prikazati televizijsku emisiju i film te emitirati radio emisiju da ga ne spominju, naravno kao negativca broj jedan. Prvi put otkrivam javnosti zanimljiv detalj, a to nisu objavili ni talijanski mediji; Tito je najspominjenija osoba u Italiji!

Međutim, kad god se objavi knjiga o žrtvama fojbi i egzodusu najzadovljniji su članovi neoiredenstičkih udruga Istrana, Riječana i Dalmatinaca, neofašističkih organizacija i ultradesničarskih političkih stranaka. Tako su i Zecchijev grafički roman u više gradove i mjesta predstavili čelnici neoiredentističkih udruga. Među inima je Emanuel Merlino, predsjednik Nacionalnog odbora 10. veljače - Sjećanja na žrve fojbi i egzodusa koji se svake godine obilježava u cijeloj Italiji. O knjizi se pohvalno izrazio, naglasivši da je više od 300.000 Talijana bilo prisiljeno napustiti svoje domove i svoju zemlju i biti prognanici (sic).

Hrvatski predsjednik Milanović je skrenuo: Posjetiti će Bazovičku fojbu?

I onda iznenađenje glede ovosvibanjske posjete hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića Puli i drugim istarskim gradovima. Nacionalist i neoiredentist Merloni, kao iz vedrog neba poslije velikog nevremena, počeo je uveliko hvaliti našeg predsjednika da je u Puli rekao da treba reći da je u TOM GRADU JEDNO STANOVNIŠTVO ZAMJENJENO DRUGIM (pod. A.Č.). To znači da su Talijani protjerani iz Pule a došli su novi stanovnici!

Iako Merloni nije spomenuo što je još u Puli govorio bivši komunist i SDP-ovac u mirovanju, jedan drugi medij je objavio da će poput slovenskog predsjednika Boruta Pahora, posjetiti fojbu u Bazovicu, položiti vijenac i pokloniti se žrtvama te jame jer su Titovi partizani bacali u nju Talijane! Nedvojbeno da je Milanoviću netko napunio glavu lažima (to nije teško pogoditi - zagrebački Puljanin) i on je, dakao, to prihvatio i mogu slobodno reći da je skrenuo!

Jer, ne postoji ni jedan vjerodostojan dokument da su partizani u navedenu fojbu, talijanski nacionalni spomenik, bacali ljude. Ako Milanović to učini, a to su odbili učiniti predsjednici dr. Franjo Tuđman i Stipe Mesić, onda je on izdajnik hrvatskog naroda!

Talijanaši su izmislili fojbe i Hrvatima prijetili jamom u Pazinu

Osim toga, pisac Zecchi već je objavio roman o fojbama, egzodusu i ljubavi. Radi se o romanu "Rose bianche a Fiume" (Bijele ruže u Rijeci) /Mondadori, Milano, 2014./ u kome spominje pjesnika i osvajača Rijeke Gabrijela D'Annunzija, zatim kako su riječki Talijani 1945. poslije rata suočeni s tragičnim izborom: oni koji su pobjegli od komunističkog ugnjetavanja i kojima su spašeni životi, onima koji su odabrali komunizam u poslijeratnoj tragediji u Rijeci. Štoviše filozof i romanopisac, rođen je u Veneciji, trebao bi bolje poznavati povijesne događaje u Istri i Rijeci, poglavito što je Židov. On, naime, u oba romana o Puli i Rijeci ne opisuje zločine koje su počinili vojnici Kraljevine Italije od 1918. do 1943. i fašistička vojska Benita Mussolinija Ducea od 1920. do 1943. u Istri, dijelu Rijeke, Dalmaciji i drugim krajevima.

O tomu sam pisao i objavio više tisuća članaka i feljtona u nastavcima, ali talijanaši nikako da kapiraju da su oni izmislili fojbe davno prije Drugog sjetskog rata... U tiskanoj pjesmi o fojbama još 1919., drugi put 1925. godine, prijetili su slavenskom stanovništvu golemom jamom u Pazinu, dubokoj 100 metara... Dakako, ako Slavi (Hrvati) ne budu dobri, baciti će navedenu jametinu!

Nadam se, stoga, da će netko tko pročita ovaj članak šapnuti hrvatskom predsjedniku da mu je bolje da ostane kod kuće...! (pod. A. Č.).

Ne znam koliko još puta moram objaviti da od tih 300.000 ili 350.00 izbjeglih Talijana (tu brojku nitko nije dokumentirao!) stotinjak tisuća bilo je Hrvata, zatim Slovenaca, Židova (zapamtite profesore Zecchi!), Čeha, Austrijanaca i drugih nacionalnosti, naročito iz Pule jer su mnogi ostali živjeti u gradu nakon propasti Austro-Ugarske Monarhije!

Kad će nas Talijani "brava gente" ("dobri ljudi") osloboditi tih lažnih, klevetničkih i crnih knjižurina, filmova i emisija? (Armando Černjul/Foto: Tilli Černjul)