GI Gospić je naš dom ustvrdila je u ponedjeljak da analiza podzemne vode na lokaciji Silosa, koju je izradio Institut za vode „Josip Juraj Strossmayer" po nalogu Uskoka, potvrđuje ono što govore od početka, dok ih nadležne institucije optužuju da pretjeruju i stvaraju bespotrebnu paniku.

Za analizu podzemne vode s te lokacije, koja je dovršena 9. kolovoza, iz iste bušotine, smještene nizvodno od odlagališta, uzeta su dva uzorka, pri čemu su u prvome utvrđene dvije krupnije čestice plastike, a u drugome njih 130, znatno sitnijih. Vještaci navode da takva dinamika upućuje na povremeno, pulsirajuće ispiranje kroz preferencijalne putove strujanja, uključujući podzemne krške kanale.

Prevedeno na jezik običnog građanina, to znači da nije riječ o tragu nečega što se dogodilo prije nekoliko godina pa se u međuvremenu smirilo, nego o procesu koji se odvija u valovima i koji će trajati sve dok otpad tamo leži, zbog čega je svaki dan odgode zapravo još jedan takav val, ističe inicijativa u priopćenju.

Plastika se u tlu i vodi ne razgrađuje, pa su vještaci još u ožujku napisali da je riječ o trajnoj promjeni za koju ne postoji postupak sanacije koji je vraća u prijašnje stanje. Isto vrijedi i za PFAS spojeve, koje je dopuna vještačenja utvrdila u srpnju i koje upravo zbog te osobine i nazivaju vječnim kemikalijama.

Time smo došli do situacije u kojoj su tri neovisne ustanove triput napisale isto, pa ovo više nije rasprava između građana i Vlade o tome tko pretjeruje, naglašava inicijativa.

Također tvrdi da najavljeno privremeno prekrivanje otpada geomembranom, koje se predstavlja kao prvi korak koji će zaustaviti oborinske vode, nije rješenje. To odavno više nije pitanje kiše. Otpad je zakopan u zemlju, prosječno tri metra duboko, i to u kršu, a nalazi pokazuju da materijal već putuje kroz vodonosnik, i to u valovima.

Privremeno prekrivanje otpada nije sanacija

Prekrivanjem se dobiva uredniji prizor s ceste, ali nijedna tona manje otrova u zemlji, dok otpad ostaje na mjestu, u kršu, u kontaktu s vodom. Privremeno prekrivanje nije sanacija, jer sanacija počinje onoga dana kada otpad napusti lokaciju, upozorava inicijativa.

Stoga ponavlja zahtjeve Vladi, koji su upućeni sa skupa na Trgu bana Jelačića, pred desecima tisuća ljudi iz cijele Hrvatske - cjelovit plan sanacije s obvezujućim rokovima, javno predstavljen u roku od 20 dana, hitno uklanjanje 33.000 tona zakopanog opasnog otpada u roku tri mjeseca, uvrštavanje gradskog komunalnog odlagališta „Rakitovac" u Plan gospodarenja otpadom, dugoročni i sveobuhvatni monitoring uz angažiranje neovisnih stručnjaka i neovisnu procjenu rizika, uvođenje kolektivne zaštite u Zakon o zaštiti okoliša, uvrštavanje svih poznatih crnih točaka u Plan gospodarenja otpadom, s jasnim rokovima i financijskim okvirom i privremena zabrana uvoza otpada do daljnjega, sa stupanjem na snagu odmah.

Ostaje pitanje na koje 18 mjeseci nismo dobili odgovor - kako je 37.000 tona otpada uopće završilo zakopano na toj lokaciji, tko je taj otpad dovezao, tko ga je preuzeo i tko je za to bio plaćen? Kazneni postupak vodi Uskok i u njegov rad ne ulazimo, ali očekujemo da se taj postupak dovede do kraja što prije, poručuju iz inicijative.

Također traže institucionalnu odgovornost koja se odnosi na postupanje nakon što se saznalo za opasni otpad. Tražimo da se utvrdi koja su tijela raspolagala saznanjima o toj lokaciji, tko je i na temelju čega ocijenio da situacija nije hitna i tko je odlučivao o uskraćivanju prvih analiza, ističe inicijativa.

Zbog velikog interesa javnosti, Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) objavio je nalaze vještačenja u sklopu opsežne istrage protiv zločinačkog udruženja osumnjičenog za više kaznenih djela protiv okoliša i gospodarstva.

Riječ je o stručnim analizama Geotehničkog fakulteta u Zagrebu za lokaciju u Varaždinu te Instituta za vode ‘Josip Juraj Strossmayer‘ za podzemne vode u Gospiću.

Varaždin: Preko 1300 tona otpada bez zaštitnog sloja

Vještačenjem kompleksa bivše tvornice Florijan Bobić u Varaždinu utvrđene su dvije zone nepropisno odloženog otpada. Na sjevernoj lokaciji nalazi se oko 1352 tone miješanog otpada koji uzrokuje pojavu mikroplastike, mikrobiološku kontaminaciju te visoke razine DOC-a (raspršenog organskog ugljika), koje na pojedinim uzorcima prelaze granice propisane za opasni otpad. Na južnoj lokaciji odloženo je najmanje 30 tona muljevitog materijala s prisutnošću antimona.

Trenutačno onečišćenje je uglavnom lokalnog karaktera i nije utvrđeno širenje prema vodocrpilištu Bartolovec niti obližnjim zaštićenim područjima.

Međutim, budući da otpad leži na otvorenom vodonosniku bez zaštitnog brtvenog sloja, stručnjaci upozoravaju na ozbiljan rizik u slučaju poplava (inundacije).

Poplavljivanje bi moglo sprati opasne tvari i mikroplastiku te ih proširiti prema rijeci Dravi. Jedini način da se spriječi dugotrajna šteta jest hitno uklanjanje otpada i sanacija tla,donosi Jutarnji.

Gospić: Detektiran izvor onečišćenja podzemnih voda mikroplastikom

U podzemnoj vodi na području odlagališta otpada u gospićkom Divосelu, gdje se nalazi silos Velebit, potvrđene su čestice mikroplastike, a rezultati istraživanja upućuju na to da one s površine prodiru u podzemni vodonosnik.

Ispitivanje je provedeno na šest uzoraka podzemne vode uzetih 8. svibnja 2026. iz triju piezometarskih bušotina označenih kao Trag K, Trag N i Trag O, na području Divосela, u blizini odlagališta.

Rezultati pokazuju da je u svim uzorcima ukupno registrirano čak 610.696 različitih čestica, od kojih je Ramanovom spektroskopijom potvrđeno njih 426.500. Među njima je pronađeno 148 čestica takozvanih prioritetnih polimera, odnosno mikroplastike koja je bila predmet detaljne analize.

Daleko najveće opterećenje utvrđeno je u bušotini Trag K. Ondje su pronađene čak 132 od ukupno 148 potvrđenih čestica prioritetnih polimera, odnosno 89,2 posto svih pronađenih čestica mikroplastike.

Posebno je zanimljiv nalaz iz dvaju uzoraka s te lokacije. U uzorku K 3.7 pronađene su samo dvije čestice, ali riječ je o vrlo velikim česticama polistirena. Zbog njihove veličine izmjerena je iznimno visoka masena koncentracija od 737,155 mikrograma po litri.

U drugom uzorku, K 3.8, slika je potpuno drukčija. Pronađeno je čak 130 sitnijih čestica – 102 čestice polistirena, 20 polietilena, šest PET-a i dvije čestice polipropilena.

Na lokacijama Trag N i Trag O mikroplastike je bilo znatno manje. Na Tragu N pronađeno je šest čestica, uz vrlo malu koncentraciju, dok u drugom uzorku s te lokacije nije pronađena nijedna. Na Tragu O u jednom uzorku također nije pronađena mikroplastika, dok je u drugom pronađeno deset čestica polipropilena, uz vrlo malu masenu koncentraciju.

Važan je pritom podatak da polistiren, koji izrazito dominira na Tragu K, nije pronađen na lokacijama N i O. Institut to tumači kao mogući pokazatelj lokaliziranog izvora onečišćenja u blizini Traga K.

Institut u zaključku navodi da postoji prostorna povezanost površinskog područja obuhvaćenog istraživanjem i onečišćenja podzemnih voda polimernim materijalom. Promatrano područje pritom se označava kao najvjerojatniji izvor onečišćenja podzemnog sustava.

Institut preporučuje sustavni monitoring podzemnih voda tijekom duljeg razdoblja kako bi se utvrdilo pojavljuje li se mikroplastika kontinuirano, u kojim koncentracijama te postoji li jasan obrazac povezan s oborinama i hidrološkim uvjetima, donosi Jutarnji.