Papa Franjo je u svojoj božićnoj poruci svijetu u utorak pozvao ljude da razlike među sobom smatraju bogatstvom, a ne opašnošću, pa je pozvao na pomirenje u mjestima koje razdiru sukobi.

Franjo je održao tradicionalan govor "Urbi et orbi" (gradu i svijetu) pred desecima tisuća ljudi na Trgu svetog Petra. Papa je u govoru, vjerojatno se referirajući na napetu političku situaciju u nizu država, pozvao na "bratstvo među ljudima različitih ideja, no sposobnima da poštuju i slušaju jedni druge".

Govoreći o polarizaciji po pitanju migracija Papa je rekao kako je Bog htio "ljubav, prihvaćanje, poštovanje za naše skromno čovječanstvo koje dijelimo kao raznolike rase, kulture i jezici".

"Naše razlike zato nisu štetne ni opasne - one su izvor bogatstva", poručio je papa Franjo.

Pozvao je na obnavljanje dijaloga između Izraelaca i Palestinaca kako bi se "krenulo na put mira koji može zaustaviti sukob duži od 70 godina koji je unio razdor u zemlju koju je Bog odabrao da bi pokazao svoje lice ljubavi".

Međunarodnu zajednicu je pozvao da radi na političkom rješenju za Siriju i izrazio nadu u postizanje primirja u građanskom ratu u Jemenu gdje stanovništvo pati od nasilja i gladi.

Papa, podrijetlom Argentinac, pozvao je i na jedinstvo u Nikaragvi i Venezueli, državama koje također pogađaju politički sukobi.

Naglasio je da se ne smiju zaboraviti milijuni izbjeglica i protjeranih u Africi kojima je potrebna humanitarna pomoć. U Ukrajini je pozvao na "mir koji poštuje prava svih nacija".

Sigurnost u Vatikanu pojačana je u božićnom razdoblju. Na ključnim točkama postavljeni su vojni džipovi, a turisti moraju proći kroz detektore metala.

Policija je u južnoj Italiji prošli tjedan uhitila Somalijca za kojeg se sumnja da je član Islamske države i koji je prijetio da će postaviti bombe po talijanskim crkvama, među njima i u Crkvi Svetog Petra.

Papa Franjo uveo je rimokatolike u ponedjeljak u Božić, pozvavši ljude razvijenog svijeta da žive jednostavnijim, manje materijalističkim životom i osudivši duboki jaz između bogatih i siromašnih.

Franjo (82) je na šesti Božić u svome pontifikatu vodio svečanu večernju božićnu misu pred oko 10.000 ljudi u Bazilici sv. Petra.

Za blagdane je pojačana sigurnost u Vatikanu i ostalim turističkim mjestima u Rimu.

Papa je u propovjedi rekao da bi novorođeni Isus, koji je stigao na svijet u siromaštvu u štalici, trebao potaknuti svakoga, a osobito "gramzive i proždrljive" da razmisle o pravom smislu života.

"Zapitajmo se: Trebaju li mi zaista sve te materijalne stvari i komplicirani recepti za život? Mogu li živjeti bez svog tog nepotrebnog obilja i živjeti jednostavnijim životom?", rekao je Franjo.

"U današnje vrijeme, za puno ljudi, smisao života je u posjedovanju, u obilju materijalnih predmeta. Nezasitna gramzivost obilježava cijelu ljudsku povijest, uključujući i današnjicu kada, paradoksalno, samo rijetki večeraju obilno, a previše ljudi nema ni komadić kruha da bi preživjeli", istaknuo je Papa.

Franjo, prvi papa iz Latinske Amerike, odredio je borbu za siromašne prioritetom svoga pontifikata.

Vatikan je u subotu objavio da je beskućnicima u Rimu darovao za Božić novu kliniku na Trgu sv. Petra gdje mogu dobiti besplatnu zdravstvenu zaštitu.

Papinska misa u predvečerje Božiča bila je prva pod novim, štedljivim sustavom rasvjete u najvećoj katoličkoj crkvi na svijetu. Sastoji se od 100.000 žarulja koje troše samo deset posto energije u odnosu na stari sustav.

Franjo će u utorak održati Urbi et Orbi, poruku gradu i svijetu sa središnjeg balkona Bazilike sv. Petra, istog onoga na kojemu se prvi put pojavio kada je izabran za Papu 13. ožujka 2013.

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, predvodeći misu polnoćku u zagrebačkoj prvostolnici, poručio je u utorak da radost Božića nije rezervirana samo za privilegirane, moćne, poznate, već je upućena svima, posebno istaknuvši bolesne, osamljene i siromašne.

Božić je blagdan kad kršćani slave rođenje Bogočovjeka Isusa Krista, nakon kojega slijede blagdani Svetoga Stjepana, Svetog Ivana, Nevina dječica ili Mladenci te Stara godina.

Rođenje Isusa Krista kršćanski svijet slavi od davnina. Kršćani su vrlo rano dan Isusova rođenja smatrali i početkom nove godine. U razdoblju obnovljenoga Zapadnoga Rimskog Carstva gotovo u cijeloj Europi početak nove godine bio je na Božić.

Božić - bliski Bog

Značenje riječi Božić kao mali Bog u kršćanstvu ima umilna značenja: blagi Bog, dobri Bog, bliski Bog - Bog dostupan i pristupačan čovjeku. Božić je dan kad je Svemogući Bog postao djetešce pa je Isus zato svenazočni i bliski Bog.

Kršćanski filozof Aurelije Augustin (4./5. stoljeće) smatrao je kako se u Božiću "Bog počovječio da se čovjek može pobožanstveniti".

Hrvatska božićna pjesma "Narodil nam se kralj nebeski" sa stihom "Na tom mladom letu veselimo se" upućuje na Božić kao prvi dan nove godine. Crkva je tek 1691. prihvatila 1. siječnja kao Novu godinu.

Na blagdan Božića od 5. stoljeća slave se tri mise: polnoćka, zornica ili pastirska misa te poldanjica. Tijekom polnoćke i zornice čita se izvješće o događaju Božića s njegovim povijesnim određenjem.

Na zornici je naglasak na evanđeoskom izvješću o navještaju pastirima, a na poldanjici Proslov iz Evanđelja po Ivanu: "U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog... I Riječ tijelom postade i nastani se među nama..."

Bibličari smatraju da taj Proslov uspoređuje stvaranje svijeta i utjelovljenje Sina Božjega jer oba događaja povezuje osoba Sina Božjega. On, besmrtan, po Božiću je postao smrtnikom da bi ljudi, po njemu, postali besmrtnici. On, vječan, postade vremenit da bi ljudi po njemu postali vječni.

Biblijski izvještaj Isusovo rođenje tumači kao događaj koji se je zbio na slavu Bogu na visini i za mir ljudima dobre volje.

Otajstvo Božića u običajima, pjesmama i melodijama

Otajstvo Božića ima odraz i u hrvatskoj književnosti i umjetnosti, a osobito u spletu običaja te u božićnim pjesmama i melodijama. Božićni običaji obnavljaju mnoge sadržajno vrijedne čine na očitovanju čovjekoljublja, od čestitanja i darivanja do pomirbe zavađenih i novog poleta u obiteljskom životu.
Pjesme pak odišu ozračjem radosti i svečanosti, a sadržajem su zapravo prepjev božićnog evanđelja i kršćanskih vjerskih istina.

U božićnim pjesmama jasno je naznačena središnja kršćanska vjerska istina o rođenju Bogočovjeka, kojega one često nazivaju Mladim Kraljem, od Djevice Marije. Taj motiv pjesme uokviruju u idiličan svijet pastira, mudraca zvanih kraljevima, anđela, štalice, jaslica i zvijezde vodilje.

Kao kršćanski blagdan, Božić se u svakom narodu obilježava na poseban način čineći i dio njegove etnografske baštine. U nekim hrvatskim krajevima već na Svetu Katarinu (25. studenoga) počinje božićna priprava i traje točno mjesec dana.

U južnohrvatskim krajevima za božićno doba karakterističan je bio i običaj biranja kralja. To je običaj smješten između Božića i Sveta Tri Kralja, osobito dva dana iza Božića, kada bi se birao kralj ili knez, koji je imao svoje oznake – štap i krunu.

Slično je tomu bio i izbor seoskoga kralja – to je identični božićni i novogodišnji izbor kralja sa znacima vlasti, pratnjom, čašćenjem. Taj se dio tradicijske kulture, kako je registrirao, glasoviti hrvatski etnolog Milovan Gavazzi počeo gubiti još u prvoj polovici 20. stoljeća.

Etnolozi su smatrali kako je izbor seoskoga kralja ostatak drevne hrvatske tradicije povezane sa sjećanjem na izbor hrvatskih narodnih vladara.

Advent - priprema za dolazak i rođenje Krista

Advent ili došašće vrijeme je pripreme za dolazak i rođenje Isusa Krista, a sastoji se od četiri tjedna neposredno prije Božića koji simboliziraju četiri tisućljeća, koliko je po Bibliji prošlo od stvaranja svijeta do Kristova dolaska.

U novije vrijeme sve prisutniji znak adventa, koji upućuje na Božić i poziva na obiteljsku molitvu, jest adventski vijenac, koji se plete od zimzelenih grančica, ali tako da nema početka ni kraja, što označuje vječnost.

U vijenac se umeću četiri svijeće koje označuju četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak. Prve adventske nedjelje pali se prva svijeća i tako redom da do Božića gore sve četiri.

Nakon Svete Katarine slijede blagdani Svete Barbare (4. prosinca), Svetog Nikole (6. prosinca) i Svete Lucije (13. prosinca) koji u nekim krajevima imaju istu ulogu početka kruga božićnih običaja.

Likove svetog Nikole i svete Lucije često predstavljaju muškarci ili žene i obilaze domove donoseći djeci darove.

Na Svetu Luciju običaj je da se noću osoba ogrnuta bijelom plahtom uputi po kućama darivajući djecu suhim smokvama, bademima, orasima i jabukama te plašeći nestašne mališane. Neposlušni pak pod jastukom pronalaze šibu kao opomenu da se poprave.

U današnje doba tu je službu preuzeo Sveti Nikola, koji u čizmicu dobre djece stavlja slatkiše, a šibe dijeli njegov pomoćnik Krampus (simbol zlog duha ili vraga).

Jabuka zvana božićnica

Tradicionalni, stari hrvatski božićni dar bila je i ukrašena jabuka zvana božićnica, a darivali su je mladići djevojkama.

Običaj koji se sačuvao do danas jest sijanje božićne pšenice kao simbola obnove života i plodnosti. Na blagdan Svete Barbare ili Svete Lucije sije se pšenica, simbol života u katolika, i pripravlja zelenilo za ukras kuće i stola za svetkovanje Božića.

Do Božića pšenica naraste u posudi ispunjenoj vodom te ukrašava božićni stol, a tijekom božićnog vremena stoji pod borom, uz jaslice ili u kutu sobe.

Da bi izgledala lijepo, pšenica se podrezuje i ovija hrvatskom trobojnicom, a u nekim se krajevima posred nje stavlja jabuka te svijeće. Nakon Božića pšenica se daje pticama jer se ništa iz tog svetog doba ne smije baciti. Prema narodnom vjerovanju, gustoća iznikle pšenice, boja i sočnost njezinih vlati najavit će bolju ili lošiju žetvu iduće godine.

Danas su u selima gotovo nestali običaji unošenja badnjaka i rasprostiranja slame pod blagdanskim stolom u predvečerje Božića.

Badnjakom se naziva jedan, a u nekim krajevima i tri velika panja koja se unose u kuću na Badnju noć i stavljaju na ognjište. Tri panja simbol su Svetog Trojstva, a njihovim se žarom zapale sve svijeće u kući. Slama se kao znak Božića održala znatno duže od panjeva.

Trenutak unošenja slame u kuću, što je obično činila glava kuće, označavao je službeni početak proslave blagdana Božića. Slama se unosila u kuću i rasprostirala po podu s izričitim božićnim naglaskom jer su taj čin članovi obitelji redovito pratili pjevanjem božićnih pjesama.

U Hrvatskoj se sve do 1850. nije običavalo kititi božićno drvce, iako je takva praksa u njemačkim pokrajinama živa još od 16. stoljeća, a zanimljivo je da su prva božićna drvca bila bjelogorična. (Hina)