Lijekovi za mršavljenje koji se daju injekcijom mnogima su pomogli u smanjenju tjelesne mase, ali održavanje postignute težine može biti teži dio koji često zahtijeva dugotrajnu, ponekad i doživotnu terapiju lijekovima, a čija cijena nije zanemariva, ističu stručnjaci.

Lijekovi s djelatnim tvarima semaglutid (Wegovy), liraglutid (Saxenda) i tirzepatid (Mounjaro) spadaju u skupinu GLP-1 agonista koji pomažu u regulaciji šećera u krvi i smanjenju apetita te se propisuju osobama s indeksom tjelesne mase većim od 30 ili od 27 do 29, ako imaju dodatne zdravstvene rizike poput predijabetesa, hipertenzije ili kardiovaskularnih bolesti.

U Hrvatskoj se lijekovi na bazi semaglutida (Ozempic) za dijabetes djelomično pokrivaju preko HZZO-a uz doplatu pacijenata, dok troškove lijekova namijenjenih isključivo mršavljenju plaćaju u cijelosti potrošači.

"Klinička istraživanja pokazuju da prestanak terapije GLP-1 agonistima, najčešće dovodi do brzog povrata izgubljene tjelesne mase. Dio pacijenata uspijeva zadržati rezultate uz dugotrajnu promjenu životnog stila, no dugoročni učinci nakon prestanka, uključujući utjecaj na srce, krvne žile i metabolizam, još nisu dovoljno istraženi", kaže voditeljica Centra za medicinu i zdravstvenu zaštitu utemeljene na dokazima pri Hrvatskom katoličkom sveučilištu profesorica Livia Puljak.

Učinci prestanka uzimanja još nedovoljno istraženi

Dodaje da nije poznato ni koji pristupi najbolje sprječavaju kasniji povratak tjelesne mase. "Ne zna se koliko bi terapija optimalno trebala trajati, niti su dovoljno istraženi kriteriji kod koga i kada nastaviti ili prekinuti, te što predviđa trajni uspjeh terapije", ističe.

Nema dovoljno podataka o građi tijela, rijetkim kasnim nuspojavama i sigurnosti nakon dugotrajnog uzimanja i prestanka tih lijekova. "Također su ograničeni dokazi o kombinacijama s drugim lijekovima za mršavljenje te o isplativosti na više godina", kaže Puljak.

Postignuta tjelesna masa ne može se jednostavno održati prestankom terapije jer tada dolazi do izrazitog jo-jo efekta, kaže Davorka Herman Mahečić, specjalistica interne medicine sa subspecijalizacijom iz endokrinologije i dijabetologije iz Klinike za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb.

"Mozak se brani od mršavljenja. Kada više nema lijekova koji kontroliraju osjećaj gladi, kilogrami se vraćaju", upozorava i dodaje da je debljina prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji kronična bolest te se tako treba i liječiti.

Terapija treba biti pod liječničkim nadzorom

"Ima pacijenata koji će vjerojatno doživotno biti na lijekovima, i to nije loše. Uvijek pokušavamo postupno smanjiti terapiju, ali pod liječničkim nadzorom i uz praćenje simptoma, a glavni simptom debljine je glad", rekla je.

Dio liječenja je naučiti pacijente da osvijeste osjećaj gladi koji se vraća pri smanjenju doze. "U skladu s tim doza se polako povećava ili smanjuje. Taj proces može trajati mjesecima i ne završava kad se terapija prekine jer ako se pacijent ponovno počne debljati, terapija se može ponovno uvesti".

Herman Mahečić napominje kako većina ljudi, ne samo pacijenata s debljinom, nema dobre prehrambene navike ni dovoljno fizičke aktivnosti. "Velika pomoć su nam nutricionisti. Treba paziti na unos proteina i poticati kretanje jer je to važno u svakom procesu mršavljenja".

Upozorila je i da Ozempic ne treba spominjati u kontekstu mršavljenja jer je riječ o lijeku namijenjenom liječenju dijabetesa tipa 2. "Mora biti u višoj dozi da bi imao učinak na tjelesnu masu. Velika je odgovornost medija da ga ne prikazuju kao lijek za mršavljenje", poručila je.

"Nema čarobne tablete ili injekcije koja će sve riješiti. Liječenje mora biti cjelovito i uključivati lijekove, prehranu i fizičku aktivnost. Ne treba se bojati polako smanjivati dozu kad je stanje stabilno, niti ponovno uvesti terapiju, ako se pojavi potreba", zaključila je Herman Mahečić.

Mikrodoziranje lijeka kao način održavanja tjelesne mase

Kad je riječ o mikrodoziranju GLP-1 lijekova, odnosno uzimanju znatno nižih doza od onih u uputi o lijeku što se sve češće spominje kao metoda održavanja postignute težine, Herman Mahečić objašnjava da ono može pomoći u održavanju postignute tjelesne mase, a kod dijela lijekova postoji i kardiovaskularni zaštitni učinak.

"Za skidanje s terapije ne postoje čvrsta pravila ni upute proizvođača. Taj proces mora voditi liječnik koji poznaje pacijenta i njegovo stanje", naglasila je.

Puljak pak kaže kako mikrodoziranje nije u skladu s odobrenom indikacijom, što znači da se lijek koristi na način koji nije službeno odobren u njegovoj uputi o lijeku. Neki ga primjenjuju kako bi smanjili nuspojave poput mučnine i probavnih tegoba, dok ga drugi koriste za održavanje težine nakon mršavljenja, postupno smanjivanje doze ili smanjenje troška terapije.

Trenutačno nema rezultata iz randomiziranih kliničkih ispitivanja koji bi izravno ispitivali mikrodoziranje GLP-1 lijekova za mršavljenje ili održavanje tjelesne mase.Također ne postoje smjernice ni pouzdani podaci o sigurnosti takve prakse, koja se u nedostatku znanstvenih dokaza smatra eksperimentalnim pristupom, bez odobrenja regulatornih agencija.

Mikrodoziranje može dovesti do nedovoljne izloženosti lijeku, odnosno slabog učinka i nepredvidivih varijacija apetita i tjelesne mase. (Piše: Kristina Gaćarić, Hina)