U medulinskoj luci uočena je mediteranska morska osa, jedini pripadnik razreda kubomeduza koji obitava na Mediteranu. Carybdea marsupialis (hrvatski nazivi: mediteranska morska osa ili tobolčasta meduza) je otrovna vrsta iz male porodice Carybdeidae i jedina je kubomeduza prisutna na Mediteranu, piše Marinko Babić.
Po toksičnosti za ljude, od jadranskih meduza, C. marsupialis je na drugom mjestu, odmah iza morske mjesečine (Pelagia noctiluca).
Kubomeduze (Cubozoa) su razred unutar koljena žarnjaka u kojem su još koralji (Anthozoa), režnjaci (Scyphozoa) i obrubnjaci (Hydrozoa). Žive uglavnom u tropskim morima, a neke vrste kao što je Chironex fleckeri (Australian box jelly) imaju izuzetno jak otrov i svrstavaju se među najotrovnije životinje na Zemlji.
C. marsupialis je prozirna meduza četvrtastog klobuka s kvadratnim horizontalnim presjekom čija je stranica oko 3 centimetra. Na donjim uglovima zvona nalaze se mišićni jastučići - pedaliji, s kojih se spušta po jedna izdužena lovka – tentakul dužine do 30 centimetara. Zvono ima više malih bijelih ili žućkastih bradavica sa žarnim stanicama – nematocistama, a na donjoj trećini zvona između pedalija nalaze se četiri ropalija (osjetilne strukture za opažanje svjetla i gravitacije). Svaki ropalij sadrži po šest očiju i po jedan statolit (kristalni kamenčić za ravnotežu građen od kalcijevog sulfata).
Rasprostranjenost
C. marsupialis je uglavnom ograničena na Sredozemno more i ujedno je jedina kubomeduza koja živi na Mediteranu. U Jadranskom moru prvi put je zabilježena 1986. godine. Obitava u priobalnim vodama s pjeskovitim dnom i livadama posidonije (Posidonia oceanica), često u lukama i marinama. Vrstu privlači umjetno svjetlo (fototaksija).
Biologija
Pliva brzim kontrakcijama zvona brzinom do 6 m u minuti. Ima relativno sofisticirane oči s lećama, mrežnicom i rožnicom. Zahvaljujući njima uspješno detektira i izbjegava prepreke pa i ljude. Često se javlja u malim skupinama. Razdvojenih je spolova, a spolno razmnožavanje odvija se izbacivanjem gameta u otvorenu vodu. Nakon oplodnje nastaje ličinka koja se kasnije razvija u kubopolip s nekoliko ticala. Može se i nespolno razmnožavati pupanjem polipa. Polipi ne prolaze proces strobilacije (transverzalne segmentacije tijela), već se metamorfoziraju u pojedinačnu meduzu.
C. marsupialis je grabežljivac i hrani se beskralježnjacima, najčešće planktonskim račićima (veslonošci - Copepoda, rašljonošci – Mysida, rakušci – Gammaridae), a ponekad svojim otrovnim lovkama „upeca“ i manje ribe, kao što je u ovom slučaju juvenilni primjerak šaruna (Trachurus trachurus). Ona je pak hrana morskim kornjačama.
Prva pomoć i što ne treba raditi
Po toksičnosti za ljude, od jadranskih meduza, C. marsupialis je na drugom mjestu, odmah iza morske mjesečine (Pelagia noctiluca), ali za razliku od nje, C. marsupialis zahvaljujući dobrom vidu vješto izbjegava kupače kojima je zbog prozirne strukture praktično nevidljiva. Ako nam se dogodi da nas opeče, prema protokolu prve pomoći Med-Jellyrisk (koji je specifičan za ovu vrstu), treba napraviti / ne napraviti slijedeće:
- ne primjenjivati slatku vodu, amonijak, alkohol, ne stezati zavojem
- pri pojavi težih simptoma (grčevi, povračanje, malaksalost) odmah potražiti liječničku pomoć
- pažljivo isprati morskom vodom, bez trljanja
- isprati octom ili na ozljedu nanijeti pastu načinjenu od 50 posto sode bikarbone (natrijev hidrogenkarbonat, NaHCO3) i 50 posto morske vode u trajanju dvije minute
- ukloniti preostale žarnice i pastu plastičnom karticom
- primijeniti topli oblog ili uroniti ubodeni dio tijela u vruću vodu (oko 40-45°C) 10- 20 min
- ako je bol i dalje prisutan primijeniti topli oblog još 5 – 10 minuta
- ako je intenzivna bol prisutna i dalje, obratiti se liječniku ili ljekarniku, zatražiti analgetik i preparat hidrokortizona (npr. Lidokain 3 - 4 posto + hidrokortizon).
Primjerci na fotografijama imali su zvono širine 2–3 cm, visine 3–4 cm i lovke duljine 15–25 cm. Zahvaljujući dobrom vidu vješto su uzmicale pred objektivom, tako da sam ovu fotografiju uspio snimiti tek nakon brojnih pokušaja. Nakon snimanja, nekoliko primjeraka je proslijeđeno u Centar za istraživanje mora Rovinj i Aquarium Pula. (Tekst i fotografije Marinko Babić)