Jučer, 17. siječnja 2022., je u Vodnjanu održana komemoracija za žrtve 'Vodnjanske bitke' koja se dogodila 16. siječnja 1920. godine. Predstavnik Udruge antifašističkih boraca i antifašista Elvis Marić, predsjednik Zajednice Talijana Vodnjan Livio Belci te predstavnici Grada Vodnjana gradonačelnik Edi Pastrovicchi i zamjenica gradonačelnika Diriana Delcaro Hrelja uz nazočnost nekolicine građana odali su počast komemoriranjem naših mladića, radnika, socijalista i Vodnjanaca koji su stajali na braniku slobode i jednakosti. Njihova uvjerenja u radničku borbu i poštenje bili su trn u oku klijentelističkom i koruptivnom nadirućem fašizmu.

Mussolini je već na samom početku imao u vidu stvaranje svoje organizacije na načelima vojnog ustroja. Skvadrizam se od prvih trenutaka razvija paralelno s političkom opcijom, ali se vrlo brzo počinje razvijati u samostalnu, samoj sebi dovoljnu organizaciju koju više nije bilo moguće kontrolirati. Čelnici skvadrizma postaju toliko samostalni u kreiranju politika Julijske krajine a posebno se to isticalo u pulskom kotaru gdje su pale prve žrtve te monstruozne političke ideologije zvane fašizam konstatirao je Elvis Marić.

Na taj način Talijani iz Istre koji su bili socijalisti smatrani su izdajicama domovine i podanicima Jugoslavije. Livio Belci obratio se okupljenima na talijanskom jeziku konstatirajući da su mladići koji su bili Talijani poginuli za svoje pravedne ideje koje su proizlazile iz borbe za radnička prava, te jedinstva talijanskog i hrvatskog stanovništva.

Dana 16. siječnja 1920.godine napadnut je radnički dom u Vodnjanu. U akciji su djelovali karabinjeri i vojska uz prisustvo fašističkih rukovodilaca. U tom trenutku bilo je u tijeku okupljanje radi organiziranja štrajka povodom uhićenja Josipa Poduje, sindikaliste i radnika Arsenala. U napadu pogiba radnik Pietro Benussi, a ranjeni su Nicolo Demarin, Giulio Tomasini i Giovanni Malusa. Bile su to prve žrtve fašizma na pulskom području. Karabinjeri uhićuju ostalih 49 ljudi koji su se nalazili u zgradi u tom trenutku. Odvedeni su u kasarnu, a usput, dok ih se privodilo, fašisti su ih udarali palicama. Domenico Damiani i Pasquale Giachin umiru u bolnici od zadobivenih ozljeda i zlostavljanja. Iako je ovaj slučaj bio skandalozan, vlasti su prešutno prešle preko toga i nisu napravile ništa da spriječe stvaranje novih nasilničkih skupina.

Da parafraziramo istarskog i hrvatskog povjesničara Miroslava Bertošu, razdoblje istarskog međuraća je razdoblje pukog preživljavanja. I to onog biološkog, nacioanlnog, kulturnog, moralnog i ljudskog. Jedan od kriterija suživota je mogućnost spoznaje vlastitih povijesnih odrednica, onih elemenata istarske prošlosti čije se posljedice osjećaju i danas istaknuo je gradonačelnik Edi Pastrovicchi.

Nakon komemoracije u vjenčanoj sali professor dr.sc. Milan Radošević održao je iscrpno predavanje na temu 'Vodnjanske bitke' kojoj je prisustvovalo 15-ak sudionika. Prije 102 godine Vodnjan je živio svoju avangardu, koja je tada, nošena energijom mladosti davala ritam životu i zadovoljstvu za pravednost, slobodu i jednakost. Jedinstveni u različitosti, to je bio i jest dan danas Grad Vodnjan. (BK)