Započevši sa ovom školskom godinom u općini Tar-Vabriga talijanski će jezik biti obvezan školski predmet. Ova se odluka općinskih vlasti opravdava tobožnjom «primjenom ravnopravnosti hrvatskog i talijanskog jezika» i ne smije se promatrati samostalno i izdvojeno iz cjelokupne političke i društvene stvarnosti koja nam se u Istri događa od osamostaljenja Hrvatske države, jer ako bi se gledalo na taj način onda bi se moglo upasti u zamku koje nam podvaljuje IDS-ova protuhrvatska vlast.

Istina je bitno drugačija: pod krinkom suživota, dobrosusjedskih odnosa, tolerantnosti, multikulture i ostalih ispraznih fraza provodi se sustavno i dobro organizirano potalijančivanje svega što talijansko nije. Ističe se kako je velik dio stanovništva te općine talijansko, a pogledamo li prezime osobe koja je navedenu odluku obrazložila (Radoicovich) vidjeti ćemo što nas ustvari čeka, potalijančivanje!!! Jer, Radoicovich je čisto talijansko prezime, oduvijek bilo, isto kao i Radolovich, Babich, Diminich, Vidovich, itd… Ovakvi primjeri potalijančivanja hrvatskih imena i prezimena su se sustavno provodili u fašizmu kada se zatirao svaki trag hrvatskoj uljudbi i uopće postojanju na ovom dijelu hrvatskog ozemlja. Danas su velikotalijanski borci očito shvatili kako nije pogodno vrijeme za oružanu borbu i nasilnu talijanizaciju pa su upregli svoje sluge iz IDS-ovih redova da obave njihov posao na način prikladan današnjici – politički lukavo, prikriveno i pod novoizmišljenim humanističkim parolama.

Iskreno, svaka im čast, uspijeva im i talijanizacija se uspješno provodi. Imena ulica, trgova, gradova, toponima itd. su potalijančena, talijanske zastave se svakodnevno vijore na mjestima na kojima im uopće nije mjesto, Pula npr. više nema hrvatsko (Zagreb) kino već talijansko (Valli), uvedena je zabrana zapošljavanja ako se ne zna strani (talijanski) jezik, političke funkcije se dodjeljuju po nacionalnoj osnovi (talijanski dogradonačelnici, vijećnici…), fašisti otvoreno šeću istarskim gradovima zajedno s predstavnicima talijanske zajednice i gradskih vlasti (obilježavanje tragedije u uvali Privlaka), zabrana govorenja materinjim hrvatskim jezikom u talijanskim školama (npr. u osnovnoj talijanskoj školi u Puli gdje nastavnici galame na djecu «Non parlate Croato!!!»), itd. itd. –primjera je bezbroj, samo nema nasilja i sve je po zakonu, vrlo lukavo.

Više ne trebaju nasilno mijenjati prezimena-ljudi to rade sami, više ne trebaju nasilno tjerati djecu u talijanske škole-ljudi to rade sami. Jedan manji dio Istrana je prodao svoju nacionalnost za izlet u Veronu, za par besplatnih udžbenika, za par besplatnih večera na račun općine… Neka im, to je na njihovu sramotu! Mi ostali, većina, nismo zaboravili što smo – MI SMO ISTARSKI HRVATI, Istra nam je zavičaj a Hrvatska domovina! I nikada, ali baš NIKADA NEĆEMO POSTATI TALIJANI!, piše Tomislav Benčik u ime Hrvatske Čiste Stranke Prava – podružnice Pula