PULA - Za razliku od ostalih medijskih spavača, koji čekaju tiskovne konferencije i(li) priopćenja, iPress je zavirio u najnovije zaključke Gradonačelnika Pule i tamo pronašao biser od 21. srpnja pod nazivom 'Zaključak o usvajanju Mišljenja Odbora za utvrđivanje prijedloga imena ulica i trgova na području grada Pule' i u četvrtak izvijestio javnost o prihvaćenim i odbačenim prijedlozima.

Budući da sam u tom „mišljenju“, koje je preraslo i u „zaključak“, neosnovano spomenut (zajedno s Josipom Orbanićem), neplanirano se još jednom uključujem u tugaljivu zbilju pulskog stradarija.

Tamo uz ostalo stoji da je Odbor „odbio prijedlog Bruna Krajcara (a Bruno u ovom Gradu i Županiji ipak nije bilo tko) da se Narodni trg preimenuje u Trg Mije Mirkovića - Mate Balote ili da se definira druga lokacija koja bi nosila ovo ime i to stoga što ulica Mate Balote već postoji u Stradariju, a riječ je o nekadašnjoj Tršćanskoj ulici, gdje je i bista“. U samom Mišljenju Odbor je još detaljniji: „Inicijativa se ne prihvaća iz razloga što ulica Mate Balote već postoji u Stradariju Grada Pule. To je nekadašnja Tršćanska ulica koja prolazi ispred zgrade Odjela za ekonomiju i turizam “dr. Mijo Mirković” u sklopu Sveučilišta u Puli, gdje je postavljena i bista Miji Mirkoviću odnosno Mati Baloti“.

Naime, iz navedenog se obrazloženja jasno razabire da „kumovi“ pulskih gradskih ulica i trgova ne znaju gdje žive i da se Gradonačelnik ne sjeća gdje je studirao!

Nekadašnja Tršćanska ulica, a po Stradariju iz 1993. Balotina (!?), nalazi se blok dalje i ta ulica nema nikakvog kontakta i veze s Balotinom bistom i bilo kojim sveučilišnim odjelom. Onima koji su bilo kad navraćali u Višu ekonomsku školu ili Fakultet ekonomije i turizma „dr. Mijo Mirković“ - to je dobro znano. A to se lijepo razabire i iz priloženog dijela Plana grada Pule.

Samo ovaj detalj trebao bi biti razložnim povodom da gradski vijećnici prilikom izjašnjavanja o „zaključku“ i „mišljenju“ razmisle i rasprave o upućenosti članova Odbora u problematiku koja im je povjerena i honorirana i, naravno, ne iskažu im povjerenje.

O odbijanju „prijedloga“ preimenovanja Riječkog gata u Carinski gat („Također je odbijen prijedlog Josipa Orbanića i Mirka Uroševića da se Riječki gat preimenuje u Carinski gat“), koji nikad nismo uputili nikome u Gradu Puli, kao i o izvorištu naziva Riječki gat – zainteresirani mogu više saznati u ponedjeljak u emisji „Puna je Pula“ na TV Nova u 21 sat.

Za ovu prigodu dovoljno je reći da se taj gat, zgotovljen 1904., od 1912. službeno zvao Molo Elisabetta, 1918. Molo Wilson, a od 1923. Molo Fiume u znak počasti D'Annunzijevoj okupaciji Rijeke i pretvaranju u zasebnu fašističku državicu (što se u Stradariju Grada Pule na 280./281. stranici prešućuje - spominje se samo: „Godine 1919. Rijeku sa svojim skvadrama zaposjeda Gabriele D'Annunzio, a 1924. grad anektira Italija.“).

A kako i zašto je prvi put iz političkih razloga nastao naziv Molo Fiume (i zbog neznanja(?) ostao do danas), najbolje se vidi na 58. stranici stradarija 'Note storiche illustrative dei nomi delle vie di Pola' iz 1923., čiji je autor Achille Gorlato. Nadam se da tu jasno sročenu odrednicu nije potrebno prevoditi.

Nažalost, Riječki gat od početka nije posvećen hrvatskom gradu Rijeka, nego iredentističkoj avanturi poznatog pjesnika, čega nisu bili svjesni ni pulski čelnici 1952. godine, prevodeći dotadašnji naziv doslovce kao – Riječki gat. Istinabog, kod tog doslovnog prevođenja bilo je još nemalih promašaja (Opatijska ulica, Molo čađavica i sl.). Neznanje, međutim, nije opravdavalo ni onda kao ni sada.

A da se susjednoj Rijeci iskaže pažnja (iako s njom odavna nemamo brodske veze!) bezbroj je načina, a ne ovom kamuflažom. (Mirko Urošević)