POREČ – Obljetnički, 50. po redu, Porečki annale otvoren jučer u Istarskoj sabornici mogao bi se pamtiti po izloženim dijelima niza umjetnika, ali i nevladinih udruga, kojima je, za ovu prigodu, zajedničko promišljanje svakidašnjice. Određenije – zauzimanje javnih prostora i suprotstavljanje elitizmu iz kojeg se građani osjećaju isključenima.
S druge strane, velika je vjerojatnost da će se jučerašnje otvorenje pamtiti po zaista nesvakidašnjem postupku uvaženog gosta pozvanog da izložbu otvori – istarskog župana Ivana Jakovčića.
S treće strane, kako optimistično osjećaju organizatori – gdje ćeš bolje reklame od negativnog feedbacka onih koji su u velikoj mjeri odgovorni upravo za situaciju u kojoj smo se našli, potvrđujući svojom nervozom i pripadajućim ekscesom da izložba pogađa u sridu.
Da ne mudrujemo dalje: Jakovčić je otvorio Annale ogorčeno izjavivši da bi ga najradije odmah i zatvorio. Umjesto obilaska svih triju prostora u kojima je izložba postavljena, demonstrativno je odmarširao van, popraćen pljeskom, ironičnim ili ne, znaju prisutni.
- Bio je vrlo nepristojan. Iz njegovog postupka dalo se shvatiti sljedeće: Istra je moj prostor i sve je moje, prepustio sam to moje umjetnicima i dobio šamar, kaže Slaven Tolj, selektor izložbe. Ova izložba nosi naziv 'Nitko nije siguran', a njegov istup pokazuje da ni on nije siguran, kaže Tolj, samostalni umjetnik, začetnik dubrovačkog projekta Art radionica Lazareti, izbornik za Hrvatsku na Venecijanskom biennalu 2005. godine. – Izložba pokazuje simptome stanja u Hrvatskoj, time i u Istri, valjda ga je to isprovociralo, a možda je stvar i u mom govoru. Rekao sam da ovo nije izložba za zabavu ni propošni festival poput Motovuna, gdje on i njegovi glume liberalizam i mašu plavim kovertama, kaže Tolj.
Posebno je naglasio da je Jakovčić spomenuo Šikuti Machine, kazavši da 'čak i to financiraju', a Šikuti su, kaže Tolj, najbolja stvar koja se događa u Istri. – Energija nove generacije koja ne želi ovo što se događa i to jasno kaže je ono što Jakovčića smeta, zaključuje Tolj. Dodaje da se ravnateljica organizatora Pučkog otvorenog učilišta nije dala smesti županovim ispadom, dok se predstavnici Grada Poreča smračilo pred očima.
- Živimo u demokratskoj zemlji i drago mi je da umjetnost pobuđuje razne osjećaje, uključujući i župana, kaže ravnateljica POU Sanja Radetić Fatorić. Prepričala nam je da je Jakovčić došao u Istarsku sabornicu, nakon čega je trebao obići i druga dva prostora, ali je nakon otvorenja odustao. – Rekao je da mu se viđeno ne sviđa. Ove je godine Annale bilo drukčije, jer smo prihvatili ideju Slavena Tolja da teme približimo ljudima. On je očekivao nešto drugo, rekao je da Annale posjećuje od kad je bio dijete, a da ovo nije to, kaže ravnateljica. – Ne bih komentirala njegov postupak. Puno više cijenim iskrenost nego licemjerje, kaže.
- Župan je iznio mišljenje koje se nije podudaralo s mišljenjem organizatora, izbornika, umjetnika i ostalih uključenih u izložbu te je otvorio izložbu i napustio sabornicu, kaže županijski pročelnik za kulturu Vladimir Torbica, s kojim smo razgovarali pri njegovom putu na pićanski Legend fest, a također je bio prisutan jučer na otvorenju. Kaže da izložena djela ne bi stavio u svoj dnevni boravak, te da se Annale ne poklapa s 'našim mišljenjem što je umjetnost', ali da Istarska županija sufinancira širok dijapazon umjetničkog izričaja.
Što je točno župana iznerviralo možete pogađati do 12. rujna u Istarskoj sabornici, Galeriji Zuccato i Maloj galeriji svakim danom od 10-13 i 19-22 sata. Možda bismo mogli organizirati i nagradnu igru s pogađanjem, kad situacija s grabežljivcima, pohlepnicima, devastatorima, slugama i svim ostalim kategorijama štetočina i parazita priljepljenima za ovu zemlju ne bi bila toliko ozbiljna da nam ubija svaku želju za zajebancijom.
Na Porečkom annalu izlažu Ervin Babić, Pasko Burđelez, Nemanja Cvijanović, Boris Cvjetanović, Tanja Dabo, Grupa ABS, Tina Gverović, Jusuf Hadžifejzović, Ana Hušman, Ines Matijević, Kate Mijatović, Siniša Labrović, Ana Opalić, Zoran Pavelić, Ivana Pegan Baće, Luko Piplica, Tadej Pogačar, Ivona Vlašić i Udruga za suvremenu umjetnost Kvart iz Splita, Muzej Kvarta – Udruga mladih muzeologa Kontraakcija Zagreb, Građanska inicijativa za Muzil Volim Pulu, Pravo na grad i Zelena akcija iz Zagreba.
Skandal koji je na 'otvori-zatvori' Porečkom annalu napravio župan Jakovčić možete pogledati na snimci NIT TV-a. (Mira Bošnjaković Memedović)

























































Zapravo od kada se po isti šeće sa nekim likovima iz sela Guggenheim, blizu Innsbrucka... još je i pametniji u svezi povijesti umjetnosti... iako svi to brkaju sa Guggenheim muzejom.
Nino ne daj se! Ti si The Best... da nema tebe mi ne bi ni znali kako... kako... kako?! Nije bitno kako, jednostavno - ne bi znali!
I Jakovčić će jednom morati stati pred vjećnost. A ona, siguran sam, po njega neće biti sjajna!
“Jedini smisao mog rada je u nastojanju da se osigura prava, ljudska, pravedna i slobodna zajednica – za sve i svugdje; zajednica koja raznolikost ne samo podnosi, nego joj se i raduje upravo onako, kako se graditelji katedrale u Chartresu raduju, kad iz raznobojnih stakala slažu svoje vjerničke rozete. Tako radostan i tako raznolik svijet – to je moj san! Ako zbog njega moram biti suđen, ja na to pristajem jer bez tog sna ni ja, ni moje djelo nemamo nikakvog smisla.”
(Završna riječ obrane Vlade Gotovca
sa suđenja u Zagrebu, 1981.
"ovi ovdje nemaju od čega umrijeti jer nemaju ni dostojanstva ni ljubavi." iz govora deset godina kasnije.
Vlado Gotovac, čovjek kojeg su pokušali ušutkati mnogo puta o tome sam progovara:
"Ušutkajte pjesnika
I bit će manje riječi među nama
- Manje slučajnog sjaja
Manje tajanstvenog leta ...
Sigurniji bit će trenutak,
A izgubljeno bit će doba"
Gotovac o empatiji:
EMPATIJA: Vratiti čovjeka svijetu s novom osjećajnošću, s novom inspiracijom – to je već spontani poziv doba, sa svih mjesta njegove mnogostruke ugroženosti. Ranjeni ili uništeni krajolici, žrtve nasilja i žrtve obilja, golema hladnoća anonimnosti po megapolisima, sve snažnije ponavljaju Nietzscheov uzvik: Pustinja raste! – u nama i oko nas.
Da malo parafraziram stih iz Pink Floydovog Time:
"Hanging on in quiet desperation
is the Istrian way".
Btw misliš da bi to pomoglo? da bi uspjelo probiti
armirani đon-obraz ili upaliti onu tinjajuću iskricu
savjesti u takvim likovima?
Svjedoci smo besprizorne otimačine, životinjskog
trganja zadnjih ostataka priklane demokracije i
civilnog društva.
Vampire ubija sunčevo svjetlo.
Ove rugobe ubija istina.
I da ponovno citiram pok.Vladu Gotovca:
"ovi ovdje nemaju od čega umrijeti jer nemaju ni dostojanstva ni ljubavi."
Kad se tome pridoda očajnički postupak s Mangiurom te šuškanja oko istražnih radnji USKOKA jasno je da ova javna uprava treba svježu krv, nove ljude. Ovako, pijenjem krvi sve većem broju stanovnika Pule i Istre, dakle transfuzijama, ustvari jednako je kao da bolesniku u terminalnoj fazi leukemije ili neke druge kancerogene bolesti dajete svježu krv. Medicinari, koji su dobili odavno naputak da se u takvim slučajevima krv ne daje jer se to smatra rasipanjem. I neka mi nitko ne govori da to nije istina jer sam imao slučaj u obitelji kada sam morao davati vlastitu krv iz vene u venu jer mi je uži član obitelji umirao od leukemije. Valja napomenuti da je osoba doživjela mirovinu kao zdravstveni djelatnik što uopće nije pomoglo. I da ne bude zabune bilo je to davne 1987. godine.
No, da se vratim otvaraču izložbi, tom vadičepu i vrsnom enologu koji redovito nadražuje svoje nepce dobrim vinima i raznim gurmanskim delicijama, klopom, za što je dovoljno pogledati podbradak i korpulentno tijelo, te markantan izraz lica. Polako se pretvara u svoj odavno izabrani uzor, samoga maršala Tita. Isti stil, ista grimasa, ista autokracija, iste metode pa samim time i isti kraj. Kraj je naime neminovan i ne može se potkupiti. Kada se 13. rujna Sanader ukaže pred istražnim povjerenstvom u Saboru RH tada će se na rujanskim danima u Pazinu opet neko vrpoljiti na stolici u prvom redu. Možda se opet nekome pojave krmelji u očima i crvenilo na obrazima s prijeko potrebnom kretnjom vađenja samih krmelja iz očiju te nasušne potrebe da ruke prekriju lice. Od prevelika srama!
Utopija, možda.
Činjenica,sigurno!
Prije ili kasnije istina mora isplivati na svijetlo dana, pred javnost ali po završenim istražnim radnjama pred treću, sudbenu, vlast . Epilog koji može svršiti kao i s Polančecom koji samo što nije ejakulirao na donju glavicu kad su ga pustili da se brani sa slobode. Uskoro kad ejakulira, dakle izlane, izusti sve što zna mnogi će imati potrebu za vađenjem krmelja iz očiju te prekrivanje lica dlanovima. Ili, možda, kod takvih više nema niti srama.
Strašno!
Yes-IDS!!!
Pre strašno.
Pronađite domaće umjetnike, nema ih!!!! Bravo Nino !!!
Jedno je izražavanje drukčijeg mišljenja a drugo je da "bih ja osobno htio imati nešto puno jače". Osobno si kupi Picassa i razvali ga na zid, koga briga. Baš to da, promašio je ceo fudbal, al i dalje će nabijati na gol cijelu minutažu. Gasim televizor.
čovjek je promašio "ceo fudbal" i samo nastavlja u svom poznatom stilu: dobro je i od općeg interesa ono što ja ocijenm da je dobro. nabijem ga zajedno sa onim nepismenim narodom koji ga je ostavio na vlasti.