Pod nazivom „Partnerstvo – konsenzus – otvorenost“ istarski je župan Ivan Jakovčić sastavio program svog rada za mandatno razdoblje od 2009. do 2013. godine, koje će na sljedećoj sjednici Skupštine Istarske županije, 22. ožujka, predstaviti županijskim vijećnicima.
Župan svoj program otvara prikazom aktualnog stanja putem SWOT analize globalnog stanja gospodarstva u županiji, gdje snage i šanse uočava u ljudskim resursima, iskrenom javno-privatnom partnerstvu, razgranatoj međunarodnoj suradnji i stabilnoj političkoj situaciji te ulasku u EU, jakim razvojnim programima, optimalnom zemljopisnom položaju i konkurentnosti istarskog gospodarstva, dok su slabosti i prijetnje prvenstveno vanjski čimbenici: visoko centralizirana država i nastavak svjetske ekonomske krize. - Vodit ćemo Istru tako da ostvarimo zacrtani cilj: Istra će 2020. godine biti jedna od vodećih regija Europske unije, naglasak je ovog dijela programa, uz navođenje nužnosti decentralizacije, regionalizacije i oživotvorenja Ustava te ulaska u EU. Razmatrajući gospodarstvo Istre, župan naglašava angažman niza istarskih razvojnih agencija koje su u gospodarstvo ubrizgale na stotine milijuna kuna te su otvorena brojna nova radna mjesta, te tvrdi da razvoj gospodarstva usporava neodgovarajuća zakonska regulativa. Društveni standardi u Istri po županu su visoki na svim područjima osim zdravstva, a za realizaciju programa i projekata bitnim drži opći konsenzus.
U poglavlju naslovljenom „Misija župana Istarske županije“, Jakovčić je izdvojio devet područja djelovanja. Pod decentralizacijom – regionalizacijom – oživotvorenjem Ustava kao cilj navodi da se sredstva lokalnih i područnih proračuna udvostruče kroz fiskalnu decentralizaciju, dok pod povijesnim mandatom ulaska u EU kao prioritete navodi razvijanje međunarodne suradnje na području Jadrana, jugoistočne Europe i srednje Europe.
U dijelu posvećenom gospodarstvu Jakovčić najavljuje izradu Županijske razvojne strategije za razdoblje od 2011. do 2013. godine te posebno razrađuje ulogu županijskih agencija IDA, IRENA, AZRRI i IRTA. U turizmu najvažnijim projektom drži Brijuni rivijeru, dok se za ruralni razvoj Istre predviđa osnivanje još desetak savjeta, institucija i centara za razvoj pojedinih grana. U zaštiti okoliša i održivom razvoju konkretno se spominje izgradnja 29 malih kanalizacijskih sustava u naredne tri godine i uspostava ŽCGO Kaštijun, dok se u krupnoj infratstrukturi naglašava Istarski ipsilon te plinofikacija uz, zanimljivo - istovremeni razvoj komunikacijske infrastrukture polaganjem DTK vodova koji će se ustupiti na korištenje županiji. - Time će se otvoriti neizmjerne mogućnosti za razvoj komunikacijskih kanala za razne potrebe, od kabelske TV do interneta, sigurnosnih i zdravstveno nadzornih sustava, te razvoja vlastitog medijskog prostora. U dijelu posvećenom zdravstvu i socijalnoj skrbi župan očekivano najavljuje izgradnju nove bolnice, ali i, kao novost, osnivanje županijskog Zavoda za hitnu medicinu, dok Istra znanja podrazumijeva i „nove i kvalitetnije objekte - Medicinsku školu u Puli, novu Glazbenu školu na području Sveučilišnog kampusa, sportsku dvoranu pri SŠ D. Alighieri, sportsku dvoranu (i garažu) pri Gimnaziji Pula, rekonstruirane dvije Srednje škole u Rovinju sa sportskom dvoranom, rekonstruiranu srednju školu E. Kumičića u Rovinju, rekonstruiranu i dograđenu OŠ M. Balote u Bujama“.
Posebno, završno poglavlje, župan je posvetio kulturi u Istri, s naglaskom na provedbu Istarske kulturne strategije te multikulturalnosti s naglaskom na osiguranje pune ravnopravne službene uporabe jezika i pisma talijanske nacionalne zajednice i jačanje civilnog društva.
Županov mandatni program na 37 stranica, u kojem je malo novosti u odnosu na do sada promovirane projekte i ciljeve, a gotovo nimalo konkretnih rokova za realizaciju, nadopunjuju programi rada upravnih odjela i službi za 2010. godinu čime je dosegnut obim od čak 257 stranica materijala. Župan poziva građane, političke stranke, nezavisne liste, udruge civilnog društva, djelatnike u kulturi, sportu, gospodarstvenike i sve ostale da sudjeluju u sukreiranju programa u cilju konsenzusa o najbitnijim pitanjima razvoja za Istarsku županiju. (MBM)
Vidim da se opet spomenula privatizacija kao uzrok naših nevolja i mizerije. Naravno, radi se o prozirnom alibiju za sveukupni nerad i nacionalnu neuspješnost. Propadamo zbog suprotne stvari: ogromnih troškova države, petljanja političara u gospodarstvo i zbog posljedičnoga stvaranje države nerada.
Od te strašne privatizacije je prošlo 15-18 godina, što odgovara razdoblju od 1945. do 1960.-63. U toliko dugom periodu cijela se Europa digla iz ruševina do solidnoga standarda, a mi još kukamo kako nam je sada loše jer je prije toliko godina propala Prvomajska, ili kako su se već zvale te firme...
Narod i trošenje novaca
U 2009-oj godini bilo je panike hoće li se država izvući, hoće li moći isplaćivati penzije ili će se sve prepustiti MMF-u. Panika je popustila i nastavlja se po starom: proračun je sličan lanjskome. Mogao je biti malo veći ili malo manji, ali samo simbolično. Malo manji značio bi poruku “štedimo barem malo”, ali odabrana je poruka “trošimo uvijek više, barem malo više”.
Po meni, najvažnije je ovo: političari nisu sami krivi za produženi marš u propast, trošenjem i zaduživanjem. Birači u cjelini, “narod” tako želi. Nikada nije želio manje troškove države, nije želio čuti riječ “štednja”. Izabrani predstavnici nisu razočarali: država troši maksimalno, strašna riječ štednja nije spomenuta do ove krize.
Kada je prvi put spomenuto “stezanje remena”, narod je bio ogorčen. Kada je Vlada krajem 2008. shvatila da novaca nema i prvi put je spomenuta štednja na božićnicama i domjencima, Sanader je sa svih strana optužen da je Hrvatima “ukrao Božić”.
Ljudi su potegli najjače oružje i govorili kako ih to podsjeća na štednju i stabilizaciju iz doba bivše države. Imali su pravo, u demokraciji ni jedna stranka nije se usudila predložiti nekakvu štednju, to je nepopularno, ne donosi glasove.
U svojoj političkoj zrelosti, građanin ne može vjerovati kako državi može ponestati novaca. Ako se ipak probiju do te teške spoznaje, birači su najiskrenije uvjereni da proračun (120 milijardi kn) može najviše uštedjeti na plaćama (0,08 mrd. kn) i penzijama (0,06 mrd. kn) saborskih zastupnika.
Stranke i trošenje novaca
U demokraciji, ako vlast griješi, oporba ima suprotno rješenje i tuče vladajuće na tom pitanju. Ali, u Hrvatskoj, oko glavnoga problema, državne potrošnje, vlada konsenzus. Alternativna vlast donijela je četiri državna proračuna. Ali na grafikonu iznosa proračuna kroz zadnjih 10 godina to se ne vidi.
Proračun je ravna uzlazna crta.
Predizborne kampanje ne zadržavaju se na ekonomiji nego skreću na vjeronauk, ustaše i partizane. Ali ne zbog nekakvih spinova, skretanja pažnje sa glavnih problema. Nema rasprave zato jer oko glavnoga problema vlada suglasje: nema rezanja državnih rashoda, nema rasterećenja stvarne ekonomije. Da je državno investiranje motor gospodarskoga rasta postala je službena politika.
HSS pritišće proračun zahtjevima za poticaje. Jurčićev program 2007. predviđao je još više državne intervencije, reindustrijalizaciju uz državne investicije i osnivanja novih agencija, institucija. SDP nikada nije bio protiv rasipanja. Navodno će dobiti slijedeće izbore, ali opet zato jer su drugi sve upropastili, a ne zato jer su se usprotivili razlozima propasti. Zato je i oporba moralni dioničar ove katastrofe.
Ne treba odlaziti toliko u prošlost za ocjenu odnosa stranaka prema potrošnji. U svibnju su bili lokalni izbori. Županije, gradovi i općine prikupljaju i troše neke novce. Te novce uzimaju od građana putem prireza. Nisam čuo da je neki kandidat najavio manju potrošnju, smanjenje prireza, rasterećenje zaposlenih i firmi. Bio se na tim izborima pojavio neki koji je rekao „glasajte za mene, biće mi bolje, a vama isto.“
Ali od stotina tih lokalnih kandidata da netko predloži štednju, na takvoga čudaka još ćemo počekati.
Naravno, sve te samouprave imaju neke svoje „projekte“ i „programe“ koji nešto koštaju. Ostaviti firmama i građanima zarađene novce, jedino taj program nema nitko, ni na jednoj razini vlasti.
Ali opet ponavljam, ovdje se radi o borbi za naklonost birača, ljudi u trošenju novaca vide napredak, a političke stranke i kandidati na izborima rado im izlaze u susret. Gradnja rukometnih dvorana bila je vrhunac toga ludila bacanja novaca, ali ne sjećam se kako je itko ustao protiv toga, ni građani, ni oporba.
Većina siše
Ima više razloga zašto će Hrvatska stalno biti na rubu bankrota, bez obzira na svjetsku krizu ili oporavak. Glavni razlog je vrlo jednostavan.
Većina birača siše iz proračuna, a manjina ga puni. Penzije ovise o uplaćivanim doprinosima, ali još više o tome kako se dižu ruke u Saboru. Seljaci su nekada bili neprijatelji kao hoćeš-nećeš privatnici, a evo sada i njih u ulozi državnih službenika. Zaposlenih u državnim firmama ima više nego bi bilo održivo. Tko god se sklonio od tržišta nema nikakvoga razloga glasati za nekakve štednje, neka rasterećenja privatnoga biznisa.
Umirovljenici neće glasati za manje mirovine, seljaci neće glasati za manje poticaje, zaposlenici na budžetu i njihovi sindikati neće prihvatiti manje plaće. A nabrojene kategorije čine većinu glasača.
U godinama kada više nema za svih, kategorije sisatelja uzdaju se u svoje uvježbane vještine iznude, licitiraju socijalni mir, a vlast povlađuje dokle god može povećavati poreze ili se zaduživati.
Kada broj onih koji primaju prijeđe broj onih koji uplaćuju i ako se svi birači ponašaju razumno, država pouzdano ide u bankrot. Razuvjerite me, bilo bi mi drago.
Perspektive su loše
Prosječni stanovnik ima oko 40 godina, prosječni glasač oko 50. Takvo će biračko tijelo glasati više za sigurnost, socijalu i dosadašnje truljenje nego za nekakve promjene u smjeru natjecanja, tržišne ekonomije, privatne inicijative.
Butković je nešto pisao o „aspiracijskom društvu“, sloju građana koji želi više raditi i više imati, koji ne želi da ih država vodi za ruku. Postotak takvih u ukupnoj populaciji može, međutim, podijeliti sa tri kad izađe iz svoje firme i još jednom podijeliti sa tri kad izađe iz Zagreba.
Nekada, u nekim firmama u Splitu radili su i slijepi. Bili su telefonisti na centralama i slično.
Danas, kod nas, ne rade ni bolesni ni zdravi.
Danas netko sa 24 godina odlazi prvi dan na posao. Do dana kada ga sa 65 isprate u penziju sa ručnim satom, od svoga prvoga do posljednjega dana na poslu, uzdržavat će nekog pojedinca od ekipe “45 godina, umirovljenik” koje gledamo na kvizovima.
Mediji i trošenje
Kada je riječ o nesmiljenome trošenju novaca zadnjih godina, mediji nikada nisu ostvarili svoju ulogu kontrole vlasti. Jasno je bilo kako će se najviše krasti tamo gdje država dijeli najveće poslove. O cijenama auto-cesta čuli smo samo procjene oporbe. Usporedbe cijena po kilometru nikada nismo čitali kada su se radovi ugovarali. Na kraju je otkrivena afera bojanja tunela teška 22 milijuna kuna. U cestogradnji je potrošeno zadnjih deset godina oko 40.000 milijuna kuna, pa ako je ta afera jedina, ovo je jedna solidno poštena država.
Mediji i nerad
Ali, ovdje, kod uloge medija treba otići dalje od problema državne potrošnje. Čitava atmosfera je neradnička. Cijelo društvo želi socijalu i zbrinjavanje više nego natjecanje i rad. Kao i u ratu, mediji neće postavljati nezgodna pitanja, ako nisu popularna. Mediji su se pridružili socijalističkoj narodnoj žalosti zbog privatizacije državnih banaka (koje su “iznijele teret” privatizacije devedesetih). Tek su se zadnjih pola godine uhvatili afera, ali ne daj Bože da bi koji veliki medij zaključio kako bi mućke u HŽ-u ili Podravci bile nemoguće u privatnim firmama.
Podigla se bura zbog “crvenoga socijalizma” za vrijeme predsjedničke kampanje. Ali, kod nas, još gora psovka je kapitalizam. Riječ “tržište” nije bila bauk od negdje 1988 do 1993. Od liberalizacije za mala privatna poduzeća krajem osamdesetih, pa do propasti privatizacije u prvim godinama devedesetih. A onda smo se vratili na početak.
Država je uvjerljivo najpoželjniji poslodavac, iako nudi šugave plaće. Državno vlasništvo evidentno je izvor nerada, političkih mućka i zloupotreba. Ali, za narod postoje i ružnije stvari: privatizacija, preuzimanje od stranih vlasnika.
Predsjednički kandidati govorili su o svemu i svačemu. Nisu baš spominjali “kontroverzne” izraze “privatna inicijativa” ilii “tržište”.
Mediji su glavni krivci za ovakvu atmosferu . Glavnome neprijatelju dali su odgovarajuće demonizirajuće ime: tržišna ekonomija postala je “divlji kapitalizam”.
Mediji i neodgovornost građana
Mediji i političari povlađuju ljudima koji očekuju da ih država vodi za ruku od kolijevke do prijevremene mirovine. Nekidan se u TV emisiju javila žena koja sada radi pola radnoga vremena jer firma nema posla kao prije. Ona otplaćuje kredite i pita političare i ekonomiste šta sad. Logika bi rekla kako gospođa treba naći novi posao ili nešto honorarno za nadoknaditi pola plaće. To je logičan odgovor i ujedno jedini kojega neće dobiti od političara. Prije bih očekivao političarev prijedlog da država otplaćuje dio kredita onima koji nisu voljeli tipkati po kalkulatoru.
Iskreno, država bi se mogla itekako solidarizirati, identificirati sa budalašem koji je ispeglao sve kartice do dozvoljenoga minusa i uzima kredite za koje nema ideje kako će ih vratiti.
Pred bankrotiranim firmama ista stvar: od onih koji se žale kako imaju kredite do onih koji se hvale da u toj firmi rade cijeli radni vijek. Firma propada već barem pet godina ali ni jedan novinar ne pita jeste li pokušali naći novi posao. To bi bilo neukusno i “kapitalističko” pitanje. Tko je blizu 40 godina starosti ne vjeruje da će ikada više naći neki novi posao. A teoretski, u mirovinu se ide sa 65.
Europa i nedostatak entuzijazma
Protukapitalistička atmosfera, kult nerada, kult državnoga trošenja i državnoga vlasništva, kult prijevremene mirovine nisu baš prava podloga za prihvaćanje “slobodnoga kolanja roba i usluga” i drugih fraza koje su mamac Europske unije za nove članice i građane. Ne vidim u ovoj atmosferi koja bi interakcija sa EU bila privlačna današnjem biraču.
Možda direktno primanje uplata nekoga iznosa na tekući račun, bez suvišnih zašto.
Dosta sam puta čuo kako će hrvatski radnici raditi sve lošije i lošije poslove kada uđemo u EU. Nesposobnost i nekonkurentnost hrvatskoga radnika proriču euroskeptici, pretežno analitičari desnice, da ne kažem nacionalističke. Čudni nacionalisti, ovdje se očito nacionalni ponos ne povezuje sa sposobnošću rada, sa marljivošću i poduzetnošću ljudi.
Ima jedna stvar koja bi se mogla povezati sa nacionalnim ponosom, ali ta se ne spominje. Generacije prije naših i današnje generacije u Hrvatskoj radile su i rade za plaće nekoliko puta manje od onih u staroj Europi, za najmanje istu pamet i isti trud. Ali nitko se ne osjeća loše zbog toga. Prihvaćamo za normalno da naš radnik zarađuje kao tamošnji šegrt, da njihova blagajnica prima koliko naš profesor, a naš kirurg kao njihov činovnik. Nitko Europsku uniju ne spominje kao motiv da ćemo, u istoj uniji i radeći pod istim uvjetima, u početku pomoću jeftinijega rada, sustići i prestići one koji su ispred nas.
Po svemu što sam prije napisao, nikakva volja za nekim takvim natjecanjem ne dolazi u obzir.
Pitanje ovoga teksta je: ako oni koji ne rade odlučuju koliko će ostaviti onima koji rade, ako nema inicijative, volje za natjecanjem, za radom, kako ćemo izbjeći propast?
Za ribice male može i Kranjčevićeva
kratko i jasno!
Činjenica jest da bi kod nas danski sistem pokrenuo stvari s mrtve, do zla Boga izmrcvarene, točke. No, bolesno, psihotično, korumpirano, i mafioktatsko društvo s pleterom hrvatskih vlastodrpidržaca, jeste stvarano 70 godina. Uzevši u obzir K&K monarhiju i duže. U ovih dvadesetak godina se nagurao Domovinski rat i privatizacija na hrvatski način. S oslobođenjem, od mrskog okupatora te mirne reintegracije 1997.g. se samo nastavilo po istom, starom i dobro iskušanom principu: birokracija raste i cvate, sirotinje sve više da ima tko stati u red i rješavati zamolbe, zahtjeve i žalbe. Začarani krug.
Lopova i tata nikad nije bilo više na istaknutim funkcijama, među uglednicima čak...jadno i sablasno za ovaj stoljećima tlačen i napaćeni hrvatski puk.
Stroga je s novom nadom puk izabrao novog predsjednika koji nije bio u zatvoru. Koji ima dva fakulteta. I koji se ne boji mafije, spletkaroša s hrvatskim veleredovima, niti gucića, todorića, zagoraca i keruma....
Međutim, predsjednik sam bez svih nas, nezadovoljnika, poreznih platiša, svekolikog puka radnika i seljaka te hrvatskih građane, hrvatskog naroda i svih narodnosti, jednom riječju obespravljenih neće uspjeti ostvariti predizborna obećanja.
Stoga ,valja prvo srušiti Sanaderov zakon o okupljanju na Markovom trgu.
Sanadera u Remetinec pa potom sve njegove pajdaše, ministre HDZa i prirepaka im koalicijskih, pa suradnika spod banka kako vi je IDS, pa potom VEĆINU SABORSKIH ZASTUPNIKA sprovesti NA SUD.
Se Vas bum tužil!!
Umjesto stanova graditi zatvore. Umjesto pristojbe za HRTV plaćati obveznice za gradnju zatvora. Korisnici zatvorskih ustanova radom ima da se sami uzdržavaju i oteto vrate ili doživotno ispaštaju.
Jednostavno!
Tek tada bi Hrvatska mogla postati "trula" kao Danska
I hoće!!
I hope!
Ni si čuja te beside ud pulitičari jer hi nidan ni gupovorija. Nerm ne iskreno. Ma si je moga štiti gad sam pisa o Ladonji u Balma.
No da se ubrnem na temu naslovnog članka i da rečem, anjci, da napiše, ča mislim o:Partnerstvo – konsenzus – otvorenost:
nbava kua! kako da ni slova ne utipkam, a da ostanem pri zdravoj pameti čitajući "navodne" navode iz navedenog članka.
Mali , mići, sve više tusti, zamalo okrugli što voli igrati golf je nedavno vikao:
Imamo Sveučilište! Za Istru znanja!
Imamo ideju za Novu bolnicu- Za medicinski turizam.
Imam ideju kako da pleselimo blodogladilište.
Odjel za glazbu u srednju glazbenu školu smjestimo na psihijatriju. Doslovno! (Pitam se samo dali će prije izmjestiti pacijente u Vilu Mariju ili gdje već.)
Imamo mastel plan.
Imamo Blioni Livjelu.
I golf na Velom Blijunu.
Imamo..
imaju muda tako nas farbati (20) dvadeset godina. I uvijek je Država kriva? Županija jest država na terenu.
I basta! Zahvaljujući 21 županiji i županima, kakovi je i ovi opisani s početka posta, nam je država u klincu.
Kako to da ta ista država nije bila kriva Varaždinu, Čakovcu, Bjelovaru i to prije 2003.g. Balama i dan danas?
Imamo najskuplji grad u Državi a kriva država.
Točno je krivi su državni namjesnici.
Tužna činjenica, procesurirana: Imam selo Sv. Julaj!!!
Koje daske? Koje kamenje?
Siroti Jože veli:S Portarate!
Umjesto psovke:
"Razgovaraju otac-crv i sin-crv. Sin-crv pita oca-crva, mogu li crvi zivjeti u kruhu? Otac-crv odgovara potvrdno. Onda sin-crv pita, mogu li živjeti u voću, keksu, kolačima? Otac-crv strpljivo odgovara potvrdno i da skrati doda: "Sine moj, mi crvi možemo svuda živjeti". A sin ce na to:"Pa zašto, tata, mi onda živimo u govnima...?"
"Zato sine, sto je to naša rodna gruda" - odgovori tata-crv.
Krasna zemlji Istro mila dome roda hrljguarkh!
Tusti ,debilni, golfer:Hoću državu, Lepubliku Istru!!
Veli Jože: Evo ti nbava kua!
Kao sto se ista birokracija organizirala sa PR i marketingom ( placenim NASIM parama ) tako se i NOVA generacija - MLADIH politicaera - mora pripremiti - pravovremeno - i podsjetiti NAROD prije glasanja o svim NEGATIVNOSTIMA - koja je postojeca vlada ili politicari napravili iza sebe.
Pogledajte samo Istarsku Skupstinu - na prste mozete napbrojati ljude koji nemaju putra na glavi ili koji su slobodnog razmisljanja.
Pocevsi od iste Skupstine - treba svakog clana protresti i analizirati - ucinak svakog clana - predstavnika - rekord njegovog glasanja i djelovanja - i natjerati iste da odgovaraju za svoje postupke prema NARODU koji ih je " IZABRAO"
Zakljucak - inteligentna masa - NOVIH ljudi - treba pripremiti akciju ( slicnu kao i nedovrsena OPOZICIJA / Ladonja ) - te napasti postojece ZLOTVORE sa svih strana.
Za pocetak predlazem da se IZBORNI sastanci odrzavaju u predvorju PULSKE bolnice, ili u ostalim prostorima sirom Istre - koji sluze za sramotu postojece vlade.....
"...a onda se maknuti i dati im prostora da rade."
Ovakvu izjavu od ijednog političara nisam čuo od osamostaljenja, a bit će i od mnogo ranije!
Svaka čast!
Sad bi je netko, ipak, trebao prenijeti vrlom nam županu!
Možda nas, vjerojatnošću jednakoj dobitku na lotu, iznenadi.
Veli Jože
svijest građana i država uređena na način da se na nju možemo osloniti.
mediji koji će svaki takav slučaj objaviti i osramotiti onoga tko je tako nešto učinio.
ovdje više nitko nema srama!
a da im u isto vrijeme ne uvjetuje da budu poltroni?
Veli Jože
To i ja tvrdim!
Odličan zaključak!
NOVI ljudi - koji ce voditi nas narod moraju biti mladji od 40 godina i neoptereceni socijalizmom i nacionalnim otrovima.....
Sto se tice mojim prijedloga PROMJENA - oni su sastavni dio konstruktivne KRITIKE - koje su na zalost jedini nacin opisivanja postojeceg politicke kreme kako Istre tako i cijele nam drage Hrvatske.
Nove ljude treba traziti medju MLADIMA i pogotovo zenskom dijelu stanovnistva......
ča ne čuješ ča ljudi govore:
"ovaj sve isto s..e već dvejset lit"
Narode riješi se lopova i ...
kako to?
Ma mi nismo vise "mone", tovari i ovce !!
Zupan opet njavljuje izgradnju nove bolnice(po koji put?!) ali i "osnivanje zupanijskog Zahoda za hitnu pomoc"(ako vas capa pod hitno sr...t).
Finili su bali !
Također,
...mislim da je zaslužio boljeg copywriter-a...
...ovo je preloše...
Veli Jože
ekscentralnog odlagališta otpada
Nisi uopće trebao iznositi OVO!
-
Ma što god to bilo!
.
Mogao si pričekati još koji mjesec i pustiti nekog (ili neku)
drugog, koji bi doista napravio pravi mandatni programi!
.
Nekoga normalanog i poštenog, bez afera,
čistog od narkotika i kriminala i nekoga tko prije svega
poštuje Istru i sve njene građane!
.
A ti Kokanino i sam znaš da "vrag" napokon dolazi po svoje, nemaš više ni zaštitnika (ili su "umrli" ili su se ukakali)
i napokon ti svi računi dolaze na naplatu!
.
Sad je ostalo još samo jedno pitanje.
Koliko!!!?
.
5-10!
ili 10-15!
.
Godina!
.
Vrlo jednostavni ciljevi su ispred Naroda Istre :
1. Smanjiti BIROKRACIJU svih oblika za 80 %
2. Mijenjati sve vrste zastupnika, predstavnika, tajnika i ostalih narodnih poslanika svake 4 ili najvise 8 godina
3. Unijeti kompletnu KONTROLU - potrosnje, izvjestaja iste
4. Izabrati NOVE ljude u svim drzavno politickim institucijama - jer postojeci su ISTROSILI Svoje kredite u zadnjih 20 godina
5. Omoguciti STIMULATIVNE zakone - razvoja PROIZVODNE PRIVREDE pravog privatnog vlasnistva i skinuti sa drzavnih programa sve GUBITNIKE - podrzane socijalnim programima
Uciniti SVE ono sto do sada nije uspjelo - poboljsati ZDRASTVO, SKOLSTVO, INFRASTRUKTURE i sve ono sto NARODU treba za normalni zivot i RAD
Nije to nikakva mudrost -ali mi imamo KRIVE ljude - koji su igubili ORIENTACIJU i OSJECAJ za sve oko sebe.
PROMJENE, PROMJENE i PROMJENE - jedini je pojam i misao u glavama sviju nas !!!!