I što sad? Policijski transkripiti SMS-razgovora mrtvog Ive Pukanića s pripadnicima političkih i ostalih 'elita' razlili su se po ionako muljavoj kulisi hrvatske političke scene, po kojoj ostavljaju tragove novih fekalija, a da se stare nisu dobro ni osušile. Nacija se 'iz prve ruke' može voajerski naslađivati nad nevoljama i kombinacijama odnosa moćnih i bogatih, životom i životnim stilom čovjeka koji je za njih jučer bio, uglavnom nedodirljiv. Kad kontroverzni Ivo Pukanić ne bi bio mrtav, kukavički likvidiran, strast koju su pobudili dijelovi njegovih privatnih (!) ćakula mogla bi biti čak i simpatična. Ali, ovako ona je samo dokaz kako je ovo društvo otklizalo duboko, duboko u nekrofiliju.

Pukanić je mrtav. Dakle, ne može se braniti, ne može ni u najbeznačajnijem zarezu osporavati sadržaj policijskog materijala koji je pušten u javnost. Bilo bi dobro da to na umu imaju svi koji zaviruju na stranice internetskog portala necenzurirano.com. Razmislite malo, zamislite da policija, da vas kojim slučajem netko ubije - koliko god vi 'nebitni' bili, u vašoj ulici izdila transkripte ili dijelove transkripata vaših privatnih SMS poruka. Zasigurno bi se našlo 'materijala' koji bi vas kompromitirali iako niste bili tako moćni i poznati, iako niste imali razgranate društvene veze poput Pukanića.

Ivo Pukanić je mrtav, licima osumnjičenima za izvršenje njegovog ubojstva sudi se u Zagrebu i sudit će se uskoro u Beogradu. Mi do danas nismo saznali tko je naručitelj likvidacije Ive Pukanića niti imamo razloga vjerovati kako istražna tijela još uvijek pokušavaju otkriti tko je naručio bombu pod Pukijev automobil pred Nacionalom. Nitko to u Hrvatskoj više i ne pita.

Baš kao što nitko više ne pita tko je zamalo ubio novinara Dušana Miljuša i tko je naručio da ga se premlati željeznim palicama pred vratima doma. Najvažnija pitanja ovdje lako postaju sporedna i moćni naručitelji, kojima se na pladnju poslužuju ljudski životi, imaju najviše koristi od ludila kakvog izazivaju nekrofilske akcije poput ove u kojoj upravo htjeli - nehtjeli sudjelujemo.

Mediji svih vrsta puni su sad dijelova Pukanićevih razgovora s raznim poznatim facama, jedna senzacija smjenjuje drugu i većina koja čita pomišlja kako joj je sad jasan Pukijev profil i kako joj je sad očito kako doista funkcionira ovdašnje 'visoko društvo'. Ono što u ovoj priči nedostaje jesu pitanja. Morali bi ih postavljati mediji, ali oni su, uglavnom, zaboravili tu svoju funkciju.

Tko je 'očistio' transkripte Pukijevih SMS-razgovora? Koliko verzija tih transkripata postoji? Sve strane u postupku protiv osumnjičenih za ubojstvo dobile su od policije unaprijed pročišćene materijale? Jesu li ovo materijali koje su oni dobili ili materijali koje je imala 'samo' policija? Tko je trećim osobama dostavio sporni materijal i s kojim ciljem je to učinio? Tko je transkripte dostavio medijima i s kojim ciljem?

Za dijelove transkripta SMS-poruka koje su izmijenili Pukanić i glavni državni odvjetnik Mladen Bajić potvrđena je 'autentičnost', ali u kojoj su mjeri oni autentični kada je jasno da je riječ o cenzuriranom pakiranju budući da Puki šalje poruke Bajiću, ali po transkriptu gotovo ispada da je razgovarao sam sa sobom? Čak i iz tog cenzuriranog materijala razvidno je kako je glavni državni odvjetnik Bajić zapravo glavni državni diler državnim dokumentima odabranim novinarima i odabranim medijima koji, pod krinkom istraživačkog novinarstva, služe režimu i moćnim pojedincima. Onaj tko je u javnost pustio transkripte htio je da za tu dugogodišnju pretpostavku dobijemo i potvrdu pa je jasno kako je konkurencija u utrci za titulu glavnog državnog dilera uistinu nemilosrdna.

U spornim materijalima vrte se imena brojnih političara, ljudi iz biznisa i estrade, ali nijedno ime nije toliko važno koliko ime glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića. Jer, on bi sve druge morao istraživati, ali što ćemo sad kad se pokazuje kako predmet istrage mora biti glavni istražitelj?

Tko god da je ovu nekrofilsko-špijunsko-mafijašku priču zavrtio, s lanca je pustio zvijer koja prijeti da će pojesti i zadnje ostatke civiliziranog demokratskog društva u Hrvata. Vrijeme je za akciju. Više nemaju pravo šutjeti i praviti se kao da se ništa ne događa ni državna televizija ni Ivo Josipović, a niti Jadranka Kosor. Sat otkucava. Na potezu je Sabor. (Helena Puljiz)