Ljudi iz velike mesne industrije iz BiH 90-ih su mi godina pištoljem prijetili, tjerajući me da kupim njihovo uvozno meso loše kvalitete - ispričao je u utorak jedan istarski mesar koji nam se javio potaknut napisima o malverzacijama koje se već godinama prešutno toleriraju u mesnoj industriji.

Tvrdi da su “fini ljudi, u odijelima”, u jednom trenutku, kad nije htio pristati na otkup njihova mesa, diskretno otvorili torbu u kojoj se jasno vidio pištolj. Unatoč tome, nije pokleknuo i nakon toga su pritisci prestali. Mesar potpuno podržava dosad iznesene podatke te tvrdi da je već godinama poznato kako Hrvatska uvozi smeće koje bi u EU trebalo odavno biti spaljeno. Naveo nam je kao primjer situaciju koju je prije nekoliko godina doživio kad je pokušao dobiti dozvolu za uvoz janjetine.

- Došao mi je neki čovjek i predstavio se kao posrednik koji će me spojiti s ‘pravim ljudima’ u Ministarstvu poljoprivrede. No, za tu je ‘uslugu’ tražio 20 posto od posla vrijednog 60.000 eura. To je samo jedan od načina na koji mesari koji rade manje pošteno od mene dobivaju dozvolu za uvoz sumnjiva mesa, a uglavnom se radi o mesu prokrijumčarenom iz Nizozemske, Bugarske, Poljske, Rumunjske te BiH - objasnio je naš sugovornik. Dodao je da manji mesari imaju niz problema u poslovanju. Osim što je njihovo meso kvalitetnije, a samim tim i skuplje pa se manje prodaje nego ono u velikim trgovačkim lancima, nerijetko se susreću s podvalama nelojalne konkurencije.

Podvalio mu trihinelu

- Jednom mi je dobavljač iz Slavonskog Broda podvalio kobasice s virusom trihinele. Imao je sve potrebne papire i nisam imao razloga ne vjerovati mu. No, tek sam naknadno doznao da je zdravo meso za kobasice miješao s prošvercanim mesom za koje, čini se, ni on nije znao da je zaraženo. Sve mi je to malo vrijedilo jer su ljudi kod mene kupili kobasice, razboljeli se i mene smatrali odgovornim. Kako da ja onda objasnim da mi ni na kraj pameti nije bilo prodavati zaraženo meso i da od mutnih poslova bježim cijeli život - tvrdi mesar.

On smatra da je Jutarnji piknuo u vrlo osjetljivo područje koje je tijekom našeg razgovora usporedio s narkotržištem, barem kad su u pitanju novac i organiziranost. Tvrdi da je problem s mesom osobito velik u Dalmaciji gdje se najviše odvija šverc mesom iz BiH, a to se meso najčešće prodaje bez računa, u mesnicama od kojih neke nemaju čak ni blagajnu.

Decidirano tvrdi da veliki proizvođači u mesne prerađevine od govedine stavljaju isključivo “žutu govedinu”, što je termin koji u mesnoj industriji označava stara, umiruća ili uginula goveda.

Zvonimir Nemet, poljoprivredni analitičar i bivši dugogodišnji djelatnik jedne mesne industrije, otvoreno tvrdi da su pravilnici o hrani u suprotnosti sa Zakonom o hrani. Riječ je o zakulisnom kršenju prava potrošača i pogodovanju proizvođačima i trgovcima.

Kršenje prava

- U Zakonu o hrani piše da se potrošači ne smiju dovoditi u zabludu, a dovode se u zabludu stalno, što omogućuju mnogi pravilnici. Primjerice, ispituje se samo zdravstvena ispravnost mesa, a ne i kvaliteta. Kada bi se uveo peroksidni broj kojim se označava kvaliteta, dobar dio mesa ne bi prešao hrvatsku granicu. Kada bi bilo političke volje, na etiketi uvoznog mesa pisalo bi odakle potječe, kada je životinja zaklana, nutritivna vrijednost i cijena. Tada se potrošač ne bi dovodio u zabludu. Cijena mesa lošije kvalitete u tom bi slučaju morala biti mnogo niža - objašnjava Nemet. Ministarstvo poljoprivrede, ističe Nemet, pokušalo je uvesti regulativu prema kojoj bi na menijima restorana pisalo odakle potječe meso i je li bilo smrznuto. - Ugostiteljski lobi je to srušio - tvrdi Nemet, piše Jutarnji.hr