Mlada arhitektica, Puljanka Breda Bizjak prije deset godina za diplomski je rad odlučila napraviti projekt uređenja podzemlja Pule. Dio njene ideje građani Pule i brojni turisti imaju priliku vidjeti od otvorenja tunela kod Dvojnih vrata. Iako začetnica ideje i autor prvog cjelovitog plana uređenja mreže tunela ispod centra grada mlada arhitektica ipak nije bila pozvana da sudjeluje u ovom projektu Grada Pule, odnosno Povijesnog muzeja Istre kojemu je tunel dan na upravljanje.

Svoj je projekt posljednjih godina u više navrata predstavila Uredu Grada Pule, Gradskom vijeću, gradonačelniku, a i široj javnosti sa izložbom u galeriji Diana 2002. godine te sa više predavanja na tu temu. – Pokazali su veliki inicijalni interes za ideju. Tijekom prošle godine pozvali su me da sudjelujem u uređenju ovog dijela tunela koji je sada otvoren, održali smo nekoliko sastanaka no, u jednom trenutku sve je stalo zbog, najvjerojatnije, financijskih problema, kaže Bizjak.

- Svjesna ograničenih financijskih mogućnosti Grada dostavila sam im kratak sažetak osnovne vizije i strategije razvoja samog projekta kako bi ga kandidirali za dobivanje sredstava iz europskih fondova, no i taj je pokušaj, zbog nedostatka financija, završio poput prethodnog.

No, Bizjak nije razočarana. – Naravno da mi nije bilo svejedno, no s druge strane mi je drago da je dio moje ideje zaživio i da su građani dobili priliku upoznati djelić veličanstvene mreže podzemnih hodnika uklesanih u živu stijenu, priča nam Bizjak. Dodaje da je ovo pozitivan korak u smislu uključivanja tunela u svijest građana, ali je ovo, kaže, tek nulti korak do potpune vizije i razvoja tunela i iskorištavanja njihovog potencijala u pravom smislu.

Kada je prije deset godina krenula u izradu projekta sve je, kaže, više izgledalo kao potraga za zlatom. – Nije bilo dostupnih podataka, nacrta, fotografija pa sam krenula sama prikupljati. Kada sam prvi put ušla u jedan od tunela opremljena reflektorom posuđenim od regionalne televizije i kamerom dočekao me je mrak i smeće pa mi je jedini doživljaj prostora bila moja vizualizacija.

No, imala je sreću, kaže, da je u to vrijeme Konzervatorski odjel u Puli napravio geodetske snimke tunela koje su joj ustupili za potrebe diplomskog rada.

Osnovna ideja projekta je, uz uređenja i otvaranja za javnost podzemnih tunela, koji bi povezali u cjelinu već postojeće kulturne i povijesne sadržaje grada, bila ponuditi i jedan novi, alternativan i atraktivan doživljaj Pule. - No, samo uređenje i otvaranje za javnost ne bi trebao biti krajnji cilj, već je važno i sadržajno ga dodatno oživjeti, kaže Bizjak.

- Kada smo krenuli s projektom svi su se pitali što radimo, što ćemo s tom pričom i ima li to uopće smisla. No, intuicija mi je govorila da to može postati vrlo atraktivna priča za turiste, ali i same stanovnike Pule koji nisu svjesni koje bogatstvo uklesano u živu stijenu se krije ispod grada.

U svom projektu usredotočila se na mrežu tunela ispod brežuljka Kaštel jer su, kaže, najbliži već postojećim kulturnim i povijesnim sadržajima i građevinama te samim time pripremljeni za interpolaciju s drugim sadržajima. Prema nekim izvorima ispod Pule se proteže 40-ak kilometara tunela, a najpoznatiji su upravo ovi koji se nalaze ispod Kaštela. Mreža tunela, osim ispod Kaštela, proteže se ispod Monte Zara pa sve do Verude i tvornice stakla gdje je rudnik silicija, a jedan od tunela izlazi u neposrednoj blizini rudnika.

Što se tiče konkretno projekta Brede Bizjak nazvanog 'Proces Pula Podgrađe' ideja joj je bila, u prvoj fazi, otvoriti sedam ulaza u tunele na Kaštelu, gdje se na prvoj razini, razini partera grada, nalazi tunel s četiri kraka koji se spajaju u centralnom prostoru, a na drugoj razini, neposredno ispod tvrđave, tunel sa dva kraka.

Druga faza projekta predlagala je povezivanje dvije razine podzemnih tunela, udaljenih 11 metara, liftom koji bi se dizao sve do tvrđave i tako ponudio jedinstven doživljaj posjetiteljima. Povezivanjem sadržaja podzemnih prostora kao popratnog sadržaja Malog rimskog kazališta, Arheološkog muzeja, Sveučilišne knjižnice, Povijesnog muzeja, šetnice i vidikovca te budućeg Muzeja suvremene umjetnosti Istre aktiviralo bi se i cijelo područje Kaštela.

– Mnogi su me radi ovoga proglasili futuristicom, no ako su u vrijeme Austro-ugarske izgradili ovo što danas imamo, onda nama izgradnja lifta u dužini cca. 14 m ne bi trebala biti tehnološka zapreka.

Cilj projekta također je bio građanima Pule usaditi ideju, odnosno sliku te mreže tunela i njihovog potencijala koji su do sada uglavnom doživljavani kao napuštena skloništa. - Otvaranje radi protočnosti da bi se sam prostor počeo percipirati, potom vertikalno povezivanje liftom, koji bi spojio podzemlje s površinom, a time i povezivanje i intenziviranje sadržaja u postojećim prostorima, rezultiralo bi oživljavanjem, sada mrtvog, centra grada.

No, kaže, nakon uređenja bitno je osmisliti sadržaj koji će privlačiti posjetitelje da se vraćaju.

- Podzemni hodnici izolirani su od vanjskog svijeta, stoga su kao takvi idealni za eksperimentiranje svjetlosnim, zvučnim i drugim umjetničkim instalacijama koje će u podzemlju oživjeti svojevrsni 'cyber' svijet i omogućiti jedan potpuno drugačiji doživljaj. Tuneli pružaju bezbroj mogućnosti bez da se pri tom sam prostor fizički ne mijenja i narušava, pojašnjava Bizjak.

Govoriti samo o tunelima kao samoodrživoj atrakciji bez dodavanja sadržaja i povezivanja s drugim sadržajima je, kaže Bizjak, bez uspjeha. – Podzemni park Pule treba jasnu viziju razvoja, a za to je potreban interdisciplinarni tim stručnjaka koji će kvalitetno pripremiti projekt te ga kandidirati za sredstva iz europskih fondova, kaže Bizjak.

Ističe kako je kod ovakvih projekata važno da postane samoodrživ, u financijskom smislu, a najbolje rješenje za oživljavanje starih austrougarskih tunela ispod Pule vidi u sredstvima iz EU fondova. – Ovo je vrijedna povijesna baština i samim svojim načinom izrade i razgranatošću rijetka u Europi, kaže Bizjak te dodaje da kako je riječ o austrougarskim tunelima ne sumnja da bi dobili veliku podršku Austrije. (iPress/ foto bbi.si)