Pozadinu događanja oko najveće greenfield turističke investicije u Hrvatskoj, Rezidencije Skiper gdje je na Crvenom Vrhu u Savudriji gotovo u cijelosti dovršen projekt težak 250 milijuna eura u razgovoru za tjednik Nacional otkrio je poduzetnik Miro Oblak, začetnik projekta izgradnje vila, Hotela Kempinski Adriatic i prvog golf terena u Istri.

Oblak se iznajmljivanjem luksuznih turističkih vila prvotno bavio na Karibima a Rezidencija Skiper nije i jedini njegov projekt u Istri. Osim na Crvenom Vrhu investirao je i u projekte Stancije Grande, a kupio je i selo Vižintini Vrh. Jedno je vrijeme u suradnji s tvrtkom Kempinski ondje namjeravao izgraditi i voditi nove luksuzne projekte.

Oblak je u središte medijske pozornosti došao prije nekoliko godina kada je njegova tvrtka 2,2 milijuna kuna donirala HDZ-u za kampanju za parlamentarne izbore. On je uvijek tvrdio da donacija nije utjecala na razvoj njegove investicije, a danas se to i potvrđuje. naime, Oblak je još 2006. godine upao u velike poslovne probleme s kreditorima projekta Rezidencije Skiper, koje je stvorila tadašnja uprava Hypo Alpe Adria banke, koja je projekt kreditirala, piše Nacional.

Miro Oblak je opširno pojasnio pozadinu sukoba s dijelom tadašnje uprave Hypo banke, uloge Wolfanga Kulterera i Guenthera Stridingera te njihovog istarskog partnera Milana Naperotića i 'znamenitog' projekta Barbariga-Dragonera te još nekih nesuđenih projekata u Umagu i Poreču.

- Posljednjih se dana nastavila medijska hajka protiv tvrtke Skiper hoteli i mene osobno, koja traje već duže vrijeme. Prije nekoliko dana u austrijskom tjedniku Profil objavljen je dio telefonskog razgovora između Wolfganga Kulterera i jednog austrijskog detektiva. Taj se razgovor vodio u kolovozu 2006. Ja za njega nisam znao sve do prosinca 2009., kada je djelomično objavljen na austrijskom ORF, kad je predmet emisije 'Thema' bio skandal koji je nastao oko Hypo Alpe Adria Grupe. Mene su ondje prozvali kao brutalnog trgovca oružjem, koji se pojavio kao investitor u Hrvatskoj. Te su tvrdnje notorna neistina, kao i tvrdnje da sam kroz neke transakcije financirao HDZ, isto kao i tvrdnje Kulterera da sam zajedno sa Guentherom Stridingerom iz kredita koje sam dobio od Hypo Alpe Adria Grupe za nas dvojicu izvukao 15-ak milijuna eura. To nisam mogao napraviti čak i da sam htio, jer je banka kontrolirala svaku lipu koju smo dobivali, a naročito u vremenu u komu Kulterer tvrdi da smo to napravili.

Zašto su Kulterer i taj austrijski odvjetnik uopće pričali o vama?

- Počeo sam investirati u Hrvatsku još koncem 90-ih u nekoliko faza. Radilo se o turističkom projektu rezidencije Skiper. U prvoj smo fazi investirali u tri velike kuće sa 60-ak apartmana. To smo radili zajedno sa talijanskom tvrtkom Ceit, s kojima smo se poslovno razišli, jer su oni htjeli raditi skromnije apartmane za masovni turizam i izvlačiti dio novca iz tvrtke za vlastite potrebe. Hypo banka također nije htjela tolerirati takvo njihovo ponašanje. Od samog početka trebao je to biti turistički projekt čija je okosnica hotel luksuzne kategorije. Mi smo dio apartmana morali prodati, to smo i najavili, ali radi se o izuzetno luksuznim apartmanima koje smo prodali po cijeni od 5600 eura za četvorni metar. Prodaja se nije mogla realizirati dok svi pravni odnosni nisu bili potpuno riješeni, a sve je kontrolirala banka. Zato se i čudim Kultererovim optužbama da sam izvukao milijune eura iz kredita koje je banka odobravala. Do 2005. sa Hypo bankom smo bili u odličnim odnosima, pa tako i sa dužnosnicima banke. U vrlo dobrim odnosima bili smo sa Stridingerom, a nešto manje surađivali smo sa Kultererom, jer on zbog funkcije koju je tada obnašao nije niti trebao s nama u znatnijoj mjeri komunicirati. Prvi problemi u komunikaciji sa dužnosnicima Hypo banke pojavili su se tijekom 2006., kada smo dobili sve potrebne papire za realizaciju projekta Skiper. U 2004. stupila je na snagu Uredba o zaštiti obalnog područja mora. Mi smo u to doba već imali lokacijske dozvole za hotel i ostale objekte u naselju. Isplativost projekta se nakon toga morala dodatno potvrditi još jednom studijom o isplativosti ulaganja koja je rekla da će krediti uglavnom vratiti prodajom dijela nekretnina, koji će i dalje ostati u turističkoj namjeni, te da će okosnica projekta ostati hotel kapaciteta 400 postelja, golf igralište i kongresni centar. U toj fazi, kada smo dobili lokacijske dozvole, to je značilo da je svaki objekt mogao samostalno biti uknjižen na vlastitoj parceli, te se mogao i samostalno prodavati. Drugi projekti to kasnije nisu mogli ishoditi. Uvjet za konačnu realizaciju cijelog kredita bilo je zaključivanje ugovora sa upravljačem hotela, a to je u našem slučaju bio Kempinski. Mi smo taj ugovor zaključili u Genevi u rujnu 2005. Sve je bilo u redu do trenutka kada se u javnosti počeo spominjati sličan turistički projekt 50 kilometara južnije od naše lokacije.

O kakvom se projektu radi?

- To je projekt Barbariga-Dragonera. Taj projekt niti dan danas nije niti blizu realizacije. Pozadinski je taj projekt vodio Milan Naperotić, a u njega su po svemu sudeći bili interesno uključeni i neki čelni ljudi Hypo banke, prvenstveno Kulterer. Kulterer je u intervjuu Glasu Istre u ljeto 2004. javno govorio kako su im prilikom kupnje tog zemljišta unaprijed obećali da će ono kasnije biti prenamijenjeno za potrebe turističkih investicija. Nakon što je najavljeno pokretanje tog projekta, mi smo sve teže stupali u kontakt sa Upravom banke kako bismo nastavili realizirati već odobrene kredite za razvoj našeg projekta. Poznato mi je da je do 2007. u taj projekt Hypo banka investirala oko 50 milijuna eura. Međutim, tamo ni danas ničega nema pa se može govoriti i da su krajnje upitno investirali taj novac, da su ga bacili u vjetar. Mislim da su zato neki visoki dužnosnici u banci htjeli nama oduzeti projekt, kako bi ga spojili sa projektom Barbariga-Dragonera, te tako opravdali neopravdano unosno kreditiranje tog projekta. Milan Naperotić organizirao je u to vrijeme susret premijera Sanadera sa Retom Wittwerom, čelnim čovjekom Kempinskog. Sanader je Wittweru poslao pismeni poziv da ga posjeti. Oni su prihvatili poziv i Sanadera su posjetili i Wittwer i operativni izvršni direktor Kempinskog Michel Novatan. Novatan mi je rekao da im je na tom sastanku Sanader garantirao da će se taj projekt realizirati. Na temelju tih Sanaderovih obećanja Kempinski je potpisao ugovor sa investitorima u taj projekt. Međutim, taj je ugovor storniran nakon što projekt nije krenuo u realizaciju nakon više odgađanja. Zanimljiv je još jedan detalj. Iako Hypo banka nikada nije bila vlasnički povezana sa tim projektom, Kulterer je u svojim javnim istupima uvijek govorio da je to njegov projekt. Iako je sve na koncu propalo, nakon potpisivanja tog prvog ugovora su počeli moji pravi problemi sa Hypo bankom. Prvo su me počeli preko novina optuživati da perem novac desničara u Hrvatskoj i iznositi slične neistine.

Kako su se kasnije razvijali vaši odnosi sa Hypo bankom?

Nama su dijelovi kredita bili odobravani po realiziranim i najavljivanim radovima na projektu. Banka je sve vrlo pedantno kontrolirala, a uslugu te kontrole mi smo čak morali platiti 250 tisuća eura. Problemi su bez objašnjenja eskalirali iako smo već imali sređenu dokumentaciju i mogućnost da se krene graditi i najzahtjevniji dio projekta. Odnosi su se pogoršavali i na koncu smo 6. listopada 2006. dobili telefax od Hypo banke u komu su naveli da nam obustavljaju sve kredite, te da u roku od 8 dana moramo vratiti svih 90 milijuna eura kredita koje su nam dotad odobrili. Umjesto obrazloženja u poruci su napisali da banka u obostranom interesu neće navoditi zašto je donijela takvu odluku, kako bi se obje strane poštedjele mogućih neugodnosti. To nas je šokiralo. Morali smo o tomu obavijestiti naše suradnike, a potom smo banci najavili da ćemo ih tužiti, jer smo takav otkaz ugovora smatrali gospodarski neutemeljenim, pravno neosnovanim i nerazumljivim. Zatim smo ih tužili zbog naknade štete i to je dovelo do izvansudske nagodbe. Banka je potom odlučila nastaviti kreditiranje, ali su naši odnosi bili sve samo ne prijateljski. Ipak, mi smo povukli tužbe, a oni su nastavili kreditiranje. Unatoč tomu, počele su se širiti glasine da sam projekte razvijao zahvaljujući tomu što sam financirao HDZ.

Suradnja se u takvom ozračju ipak nastavila, a Kulterer se samo rotirao po raznim funkcijama unutar banke. Kulterer je otad počeo širiti negativne priče i laži o meni i mojim tvrtkama. Sve me to jako povrijedilo, jer sam ja godinama postupno investirao na tom području i sve projekte razvijao posve sukladno zakonskim propisima. Ja sam tijekom 2008. izišao iz vlasničke strukture tvrtke koja razvija projekt rezidencije Skiper. U suvlasništvu projekta našla se i slovenska tvrtka Vegrad, koju smo u projekt uključili zato što je tijekom prikupljanja ponuda dala najpovoljniju ponudu. Međutim, s vremenom je Vegrad upao u probleme, jer podizvođače nije plaćao na vrijeme. To je dovelo do novih kašnjenja u realizaciji projekta. Četiri puta se produžavao rok za dovršenje projekta. Nas je čudilo to što je Hypo banka sa Vegradom u Sloveniji izuzetno intenzivno surađivala, jer su se već u to vrijeme pojavile priče da je tvrtka u velikim dugovima. Navodno je Vegrad za Hypo banku izvodio radove vrijedne 300 milijuna eura, ali neki projekti nisu privedeni kraju, a ne zna se gdje je novac završavao. Ja sam u jednom trenutku tražio od Hypo banke da izbaci Vegrad iz našeg projekta i najavio da ću u protivnom iz projekta istupiti ja. Na kraju sam u 2008. otišao ja, ali su mi ipak dopustili da prodam svoje udjele u tvrtki, iako su bili blokirani zbog plasiranih kredita. Potom su me nakon nekog vremena iz banke zvali da se vratim kako bi se projekti ipak u kakvom takvom roku dovršili. Na koncu je projekt dovršen, hotel je uvjetno dobio pet zvjezdica, ali pitanje je kako će se razvijati u budućnosti, jer se još neke sitnice trebaju razvijati. U svjetlu svega toga ja sam na koncu shvatio da sam bio svojevrsna kolateralna žrtva odnosa između menadžmenta Hypo banke.

Kako to mislite?

- Nisam ja bio jedini koji je sa menadžmentom banke proživljavao slične probleme. Više je investitora prolazilo kroz slične kalvarije, vodili su se na raznim stranama i u više zemalja razni postupci, a sve je to otvaralo sumnje u način poslovanja pojedinih članova uprave, što se na koncu negativno odrazilo na poslovanje banke u cjelini. Ne znam sve detalje oko tih situacija, pa zato ne bih o tomu opširnije govorio.

Jeste li sa Hypo bankom surađivali i u nekim drugim projektima?

- Surađivao sam na projektu vinskog podruma u Umagu, te na jednom projektu u blizini Poreča. Za projekt u Umagu samo su rekli da imaju jednog svog čovjeka koji bi to trebao nastaviti. Shvatio sam o čemu se radi, pa sam se pristao povući uz naknadu. Na koncu je taj njihov čovjek upao u probleme, a projekt do danas nije završen. Slično se dogodilo i u Poreču. Krenuli smo razvijati projekt, a potom se neizravno pojavio Milan Naperotić sa svojim interesima. Ubrzo potom mene su iz projekta izbacili, odnosno isplatili, a može se provjeriti u kojoj je fazi i taj projekt.

Kako su vam obrazlagali situacije da bi bilo dobro da napustite te projekte?

- Nisu mi govorili ništa, već su me doveli u situaciju da ja odustanem. Naprosto bi mi u određenoj razvojnoj fazi projekta doveli neku osobu za koju su tvrdili da će biti zaposlenik banke na projektu. Kada bih vidio o čemu se radi, samo bih zamolio da me isplate i odlučio sam napustiti projekte. Kakvi su mogli biti njihovi interesi možete i sami zaključiti. Moguće je da su procijenili da će se na koncu od tih projekata odlično zaraditi, pa su se tako odlučili uključiti u priču i mene navesti na odustajanje. No, realizacija projekata nije uvijek jednostavna pa se znaju dogoditi razni problemi, što na koncu relativizira i zaradu. U to vrijeme, prije nekih 6-7 godina, banka nije imala problema. Međutim, očito je da su se problemi počeli gomilati. Banka je po mojoj osobnoj procjeni u znatne probleme upala i zbog čestih rotacija menadžmenta, a sve je rapidno pogoršala i velika recesija. No, treba reći i to da za probleme Hypo banke nisu najzaslužnije mutne transakcije u Hrvatskoj, već netransparentno i čudno poslovanje austrijskog menadžmenta.

Kako možete potkrijepiti tvrdnje o čudnom poslovanju menadžmenta?

- Kada sam na koncu na otvaranju projekta predstavio vodstvo Kempinskog predstavnicima Hypo banke dogovorili su se da će Kempinski dostaviti banci ponudu za otkup tog hotela. Reto Wittwer, predsjednik Kempinskog, dostavio je banci pismo namjere tri dana nakon toga. Tražio je da kupe hotel brzo i po relativno povoljnoj cijeni. Na koncu je menadžment banke počeo otezati i posao je propao. Danas pričaju kako je banka samo na ovom projektu izgubila 250 milijuna eura, a Kempinski bi hotel sigurno platio najmanje 180 milijuna eura i to u vrijeme najgore recesije. Možda bi se u vremenu najgore recesije na tom projektu nešto izgubilo, ali sigurno se niti danas ne može tvrditi da je banka na projektu izgubila 250 milijuna eura. Drugo je pitanje i zašto banka nije iz suvlasništva izbacila tvrtku Vegrad, iako je mogla. U suvlasništvu projekta su Hypo banka sa 25 posto i Vegrad sa 75 posto vlasništva. No, do 1. veljače mogli su za 1 euro preuzeti 75 posto vlasništva Vegrada, jer su u Vegradu kasnili sa dovršenjem projekta i nisu vratili banci najmanje 60 milijuna eura, što su bile odrebdbe ugovora. Ja sam vodstvo banke upozoravao da to naprave ako se žele ponašati kao dobri gospodari, ali to nisu učinili. Umjesto toga, nakon izbijanja afere koja je rezultirala podržavljenjem Hypo banke, mene se kroz medije nastavilo sustavno blatiti, a ja pri tome nisam jedini koji bi sada trebao ponijeti teret odgovornosti nekih drugih osoba za probleme koji su banku snašli. Unatoč svemu tome, ovaj projekt je ipak dovršen i u sklopu njega zaposleno je 250 ljudi i zaposlit će se i više kada se posve aktiviraju hotelski kapaciteti, donosi tjednik Nacional.